Citiranje Dylanovih pjesama u znanstvenim radovima počelo je 1997. i znanstvenim člankom Jona Lundberga i Eddieja Weitzberga pod naslovom Dušikov oksid i upala: Odgovor je u vjetru (Nitric Oxide and Inflammation: The Answer is Blowing in the Wind). 

Nekoliko godina kasnije, knjižničarka je uočila referencu na Dylana koju su u svom radu imala još dva znanstvenika s istog sveučilišta. Jonas Frisén i Konstantinos Meletis svoje su istraživanje o sposobnosti ne-neuronskih ćelija da generiraju neurone kod miševa i ljudi u članku 2003. naslovili Krv na tračnicama: Tek igra sudbine? (Blood on the Tracks: A Simple Twist of Fate?).

Četvero znanstvenika ubrzo je stupilo u kontakt te je napravljena oklada - onaj tko napiše najviše članaka s Dylanovim citatima, osvaja ručak u lokalnom restoranu Jöns Jacob.

Vijest o tome brzo se proširila na štokholmskom Karolinska institutu, gdje sva četvorica rade, pa se okladi ubrzo priključio i peti član - Kenneth Chien, profesor kardiovaskularnih istraživanja. Prije nego se s njima susreo, već je imao članak u kojem je citirao Dylana - Zapleteno u plavom: molekularna kardiologija u postmolekularnom dobu (Tangled Up in Blue: Molecular Cardiology in the Postmolecular Era), objavljen 1998.

S petero suparnika tempo referenci na Dylana se ubrzao i svi izbacuju što je moguće više radova s pažljivo odabranim naslovima.