Marka Gašperlina telefonski se može dobiti u slovenskom Ministarstvu unutarnjih poslova. On je jedan od onih koji uzavrelu raspravu nastoji vratiti na sobnu temperaturu. Raspravu o tome koliko su zaista veliki problemi graničara EU-a iz Frontexa - posebno kada je riječ o mogućem kršenju temeljnih ljudskih prava.

Kada je riječ o vanjskim granicama Europske unije, kako kaže Gašperlin, postoje različiti stavovi. Riječ je, pojašnjava on, o onima iz organizacija za zaštitu ljudskih prava koji osuđuju kršenja prava migranata, te policajcima, graničarima, obalnim stražama, čiji je posao sprječavanje ilegalnih migracija.

"Mi moramo istražiti svaki taj slučaj, ako postoje optužbe", kaže Gašperlin, "ali nije sve crno ili bijelo."

Istraživanja različitih medija i izvještaji nevladinih organizacija proturječe ovoj teoriji o sivoj zoni. Bilo da je riječ, kako ističe Gašperlin, o granicama Bugarske, Mađarske, Hrvatske ili Grčke: uvijek iznova se kaže da je Agencija za zaštitu granica EU-a Frontex prihvatila slučajeve u kojima su policijski i granični službenici vratili nazad izbjeglice i migrante - ponekad i uz primjenu nasilja.

Na osnovu ovih optužbi, Upravno vijeće Frontexa, kojim predsjedava Marko Gašperlin, u prosincu prošle godine oformilo je radnu grupu. Osam optužbi je rasvijetljeno, pet je još uvijek otvoreno, kaže Gašperlin za DW. U ovom trenutku je, ističe, o njima besmisleno špekulirati i on čeka na konačni izvještaj koji će biti završen krajem veljače.

Iz problema u problem

Upravno vijeće Frontexa nije jedina institucija koja trenutno podrobnije istražuje aktivnosti vlastite Agencije. Od siječnja je poznato da i EU-Služba za borbu protiv prevara (OLAF) istražuje djelovanje Agencije za zaštitu granica EU-a sa sjedištem u Varšavi. Iz OLAF-a su za DW potvrdili da se vodi istraga, ali je naglašeno da se Frontex zasad ne smatra krivim. Prema medijskim izvještajima, istraga bi trebala obuhvatiti mobing, prevaru i spomenute push-backove migranata.

Iz Frontexa su, na zahtjev DW-a, odgovorili da trenutno nije moguće dogovoriti intervju s nekim od predstavnika ove agencije. Glasnogovornik Frontexa je pismeno priznao da postoje "neki kamenovi spoticanja" ali i da se „bavimo rješavanjem tih problema."

Trenutna ekspanzija je ovu agenciju dovela do "velikih izazova" koji su izbijanjem pandemije postali još veći, rekao je glasnogovornik.

Zapravo, do 2027. godine, Frontex bi trebao biti povećan s oko 1.500 na oko 10.000 službenika. Ova stalna rezerva namijenjena je poduzimanju akcija protiv prekograničnog kriminala i pomoći državama EU-a u kontroli granica i takozvanom vraćanju migranata.

"Nije posebno dobar izgovor"

Ovo proširenje može biti jedan od razloga trenutnih problema u Frontexu, ali nije posebno dobar izgovor, kaže Tineke Strik. Kao i drugi europski parlamentarci, i ova nizozemska političarka iz Zelenih okrivljuje šefa ove agencije, Francuza Fabricea Leggerija.

"On je trebao reći da sve odvija prebrzo kako bi se moglo djelovati u skladu sa svim propisima EU-a", kaže Strik. "Ali on je uvijek želio više i više. Više osoblja, više zadataka, na primjer, kada je riječ o vraćanju migranata i unutarnjoj sigurnosti."

Tineke Strik ne vjeruje da je Leggeri sposoban nastaviti s nužnim promjenama u Agenciji. "Najdraže bi mi bilo kada bi on samoinicijativno podnio ostavku", kaže Strik.

Frontex slovi za izuzetno hijerarhiziranu službu. Uz spomenute optužbe, mnogi također kritiziraju nedostatak transparentnosti u njegovom djelovanju i načinu rješavanja problema. Frontex bi zapravo morao držati oči i uši otvorenima i stvarno znati krše li se na granicama ljudska prava, kaže Tineke Strik. "Ali ja nemam taj osjećaj."

Zaštita vanjskih granica kao najveći prioritet

No, činjenica je i da Frontex ne djeluje u vakuumu. Zaštita vanjskih granica vrlo je važna za države EU-a, kaže Strik. Zbog toga su izvršili veliki politički pritisak kako bi agencija rasla. Nada: Frontex kao rješenje pitanja migracija. Optužba, posebno od strane mnogih nevladinih organizacija: ljudska prava pri tome nisu ono što je najvažnije.

Lena Düpont, njemačka europarlamentarka u Klubu zastupnika Europske pučke stranke (EPP), također vidi odgovornost država članica EU. Ali ona ukazuje na još jedan aspekt: ​​ako zemlje EU-a žele Frontex, ne bi trebale škrtariti kada je riječ o osoblju ili financijama.

Što se tiče slučaja Leggeri, Düpont oprezno komentira: "Dobro je što s Frontexovom radnom grupom za kontrolu, kao i novom radnom grupom u Parlamentu, kritički pratimo Frontex. Očito je da još uvijek ima puno potrebe za rasprave u Upravnom vijeću. "

Njen prvi čovjek iz slovenskog Ministarstva unutarnjih poslova Marko Gašperlin moli za razumijevanje toga što to ne može komentirati. Kao što je rečeno, istražuju se optužbe. Potom je uslijedila primjedba koja se ovih dana često može čuti kada su u pitanju granice Europske unije: "Nije svatko tko je pobjegao u nevolji - nema svako pravo na azil." Europska unija bi pak svima morala osigurati pravo da zatraže azil.