Božić je kroz povijest, kao i svi ostali blagdani, bio mijenjan, upotpunjavan i prilagođavan na razne načine, pa je magazin Time odlučio nabrojati najčešće činjenice o Božiću za koje malo ljudi zna.

Biblija, primjerice, nigdje ne navodi točan datum Isusovog rođenja, pa je velik broj povjesničara uvjeren da se čudesno rođenje zapravo dogodilo u proljeće, zaključujući to po pastirima koji čuvaju stoku i još nekim detaljima. 

U priču se, naravno, umiješala Crkva putem pape Julija I kojem se svidjela mogućnost takvog blagdana, pa je odlučio da se kao datum Isusovog rođenja slavi 25. prosinca. Igrom slučaja ili namjere, datum se poklapa s paganskim Saturnalijama.

Božić je u SAD vrijeme kad trgovci rade dobar dio godišnjeg prometa, no nije uvijek bilo tako. Štoviše, od 1659. do 1681. godine u Bostonu je proslava Božića bila zabranjena, a prekršitelji su plaćali visoku kaznu od 5 šilinga. Božić u ta doba stvarno nije imao neko posebno značenje, pa je i prva sjednica Kongresa sazvana 1789. godine na Božić, bez ikakvog prazničnog raspoloženja.

Amerikanci su krivi i za većinu urbanih mitova oko Božića, pa je tako Djed Božićnjak koji leti na sanjkama prvi puta spomenut u seriji kratkih priča Washingtona Irvinga "The Sketch Book of Geoffrey Crayon", gdje u snu glavnog junaka sv. Nikola leti nebom u kolima. Priča je postala jako popularna i poslužila Charlesu Dickensu kao inspiracija za Božićnu priču.

Osim što je Djed Božićnjak u crvenom odjelu smišljen u glavama marketinških stručnjaka, ista je stvar i s jelenom crvenog nosa, Rudolfom kojeg je u reklamu stavio Robert L. Maya 1939. godine kako bi privukao kupce u jednu robnu kuću. 

No, bez obzira na sve, od sv. Franje Asiškog koji je još 1224. napravio prve jaslice kako bi priču o Isusovom rođenju približio sljedbenicima i objasnio im značenje blagdana u kućama se nalaze razni ukrasi koje povezujemo s Božićem, pa nema potrebe za mijenjanjem. Tako i tako je najvažnije božićno raspoloženje.