Ljekovitu snagu glazbe poznavali su ljudi iz prošlosti i trudili su se iskoristiti je što više. Među primitivnijim plemenima nekada bilo je uobičajeno koristiti bubanj i razne udaraljke kako bi se povećala djelotvornost ljekovitih biljaka.

Osim toga, koristili su udaraljke, razne zvečke i bubnjeve kao lijek sam za sebe. Takva praksa bila je uobičajena nekada, ali i danas među američkim indijancima.

Paul Rudin u eseju Music and Medicine Among Primitive Peoples navodi kako se u plemenu Ojibwa takozvanijessakid vračevi koriste pjesmom uz zvuk zvečke te se taj način liječe bolesne. Slično je u plemenu Winebago: oni koji su primili u sebe "duh medvjeda" također mogu zaliječiti rane tako da pjevaju.

U drevnim civilizacijama bilo je poznato da glazba ima takve učinke i namjerno su je koristili na taj način.

U Finskom epu Kalevala može se pročitati kako je neki mudrac uspješno ne samo smirio divljanje pobješnjele mase ljudi, već i hipnotizirao ljude pomoću glazbe.

U Bibliji se navodi kako je kralj Saul, kojeg je mučio zli duh, pozvao Davida, vještog svirača harfe, koji bi svojom glazbom istjerao zloduha.

Arapi su, s druge strane, vjerovali kako muzika ima pozitivan utjecaj na životinje. Vjerovali su kako sviranje i pjevanje pastira poboljšava zdravlje stada. Među Grcima se također znalo kako je glazba ljekovito sredstvo.Homer govori o tome kako je krv iz Odisejeve rane bila zaustavljena melodijom pjesme.

Cijeli članak pročitajte na portalu Gentleman.hr