12. ožujak je Dan protiv cenzure na svjetskoj mreži i Matthias Spielkamp, član uprave nevladine organizacije "Reporteri bez granica", nema problema kad treba nabrojati dvije zemlje gdje je stanje najgore: "Ako trenutno na vrh popisa stavimo Kinu i Siriju, sigurno ste u pravu. Ali na pitanje, koja je zemlja na trećem mjestu, to je već mnogo teže." Popis zemalja koje, po mišljenju ove organizacije, posve pouzdano cenzuriraju sadržaje na internetu obuhvaća dvanaest zemalja. Osim ove dvije, tu su još i Mijanmar, Kuba, Iran, Sjeverna Koreja, Saudijska Arabija, Turkmenistan, Uzbekistan i Vijetnam, a od ove godine su tu i Bahrein i Bjelorusija.

To nipošto nije kraj popisa: više internetskih aktivista je ubijeno 2011., između ostalog i u Meksiku ili Indiji. Neke zemlje bi zapravo veoma rado cenzurirale internet, ali nemaju sredstava ili tamošnji čuvari reda ne znaju, kako da to čine. Spielkamp tu prije svega uvrštava mnoge zemlje Afrike, na primjer Zimbabve. No na tom kontinentu još nije toliko rašireno niti korištenje interneta pa ponegdje mnogo veći utjecaj na mišljenje javnosti imaju SMS poruke.

Za neke zemlje se ne bi pomislilo

 

Reporteri bez granica također pomno promatraju mnoge zemlje gdje se već prilično jasno nadzire kako tamošnje vlade pokušavaju utjecati na sadržaj kojeg će primati korisnici svjetske mreže. Na toj listi "zemalja pod paskom" ima i iznenađenja, jer osim Rusije, Egipta, Kazahstana, Turske ili Maroka, tu su i zemlje poput Francuske, Australije ili Južne Koreje. Libija je pak ispala sa tog popisa, jer tamo praktično nema niti vlade koja je u stanju nekoga nadzirati.

No i ove godine je Kina na uvjerljivo prvom mjestu po cenzuri na internetu. Tamo nadležne službe pomno paze da korisnici uopće ne mogu doći do nekih stranica na svjetskoj mreži, da ako ih i traže, da tražilice pokazuju krive rezultate, po potrebi i usporavaju mrežu ili je dijelom čak mogu isključiti. Tu su kineski nadzornici reda i poretka i tehnički daleko dospjeli: "Više nije potrebno isključiti čitav internet kao što je bio slučaj u Egiptu 2011. godine", objašnjava Spelkamp.

Ako negdje u zemlji izbiju nemiri, službe sigurnosti mogu posve ciljano, u samo određenom području, usporiti mrežu da praktično više nije moguće prenositi fotografije niti snimke. Mnoge zemlje tehnički nisu u stanju provoditi takve mjere cenzure - ali što osobito brine "Reportere bez granica", Kina rado i izvozi svoju tehnologiju cenzure interneta.

"World" nestaje iz World Wide Weba

Na žalost, tu ona nije sama: i tvrtke iz Njemačke, SAD ili Francuske su spremne prodati programe za nadzor svjetske mreže svakome tko ima novca, pa je tako i program njemačkog Siemensa završio u Iranu kako bi se špijunirali korisnici SMS-a. Doduše, postoje inicijative kako bi se zabranio izvoz takvih programa, ali je teoretski to još gotovo svugdje - dozvoljeno.

Stručnjake za slobodu na internetu sve više zabrinjava što već danas razmjerno velik broj zemalja ograničava pristup korisnika na samo - lokalne sadržaje. Osobito kod video zapisa se to često obrazlaže "autorskim pravima" ili pak "prilagodbom" sadržaja korisniku lociranom u jednom gradu ili području. "Postoje različite metode, ali ako zemljama uspije u tim naumima, onda ćemo se naći u situaciji da će ljudi misliti kako se nalaze u svjetskoj mreži, a u stvarnosti su tek u nekakvoj lokalnoj, državnoj mreži - koja se još povrh toga nadzire", upozorava Matthias Spielkamp.