Projekt koji je progutao neznan broj milijuna kuna i kojim će svatko dobiti svoj jedinstveni broj prema kojem će se pratiti financijsko stanje hrvatskih građana službeno kreće, uz i dalje potpuno nepoznatu svrhu i sigurnosne propuste veličine omanje planete.

OIB bi trebao suzbijati sivu ekonomiju, korupciju i kriminal, boljim pregledom imovine građana i pravnih osoba, tijek novca i porezne obveze, te korištenje socijalnih i mirovinskih prava. Prosječni bi Hrvat, navodno, pomoću tog broja trebao uštediti veliku količinu vremena i muke jer će sve državne institucije biti povezane pa bi se podaci trebali automatski razmjenjivati i nestali bi kilometarski redovi na raznim šalterima.

Ono što nikome još uvijek nije jasno je čemu slanje OIB-a preporučenom poštom s povratnicom kada ga možete saznati na nekoliko raznih načina, a činjenica da nemate apsolutno nikakvih problema u saznavanju bilo čijeg OIB-a ostavlja pitanje svrhe i sigurnosti.

Na primjer, ako želite saznati OIB bilo kojeg hrvatskog političara, osim dakako nedodirljivog premijera Sanadera, dovoljno je otići na www.sukobinteresa.hr i tamo pronaći popis nadzornih odbora u kojima dotična osoba sjedi. Nakon toga odete na http://sudreg.pravosudje.hr i tamo upišete ime tvrtke, što će rezultirati ispisom svih relevantnih podataka o njoj, uključujući i popis članova nadzornog odbora i njihovog broja osobne iskaznice. Sada već imate sve potrebno da bi na stranicama www.oib.hr dobili broj osobe za koju ga tražite.

Kako piše na OIB-ovim stranicama, to je jedan ključ za mnoga vrata, a vjerojatno već ima dovoljan broj wannabee hackera koji razmatraju mogućnost upada u sustav Porezne uprave, gdje će određene osobe imati pristup svim podacima koje se može dobiti na taj način.

Kako je preduvjet za uvezivanje državne uprave međusobna veza, ispada da nekoliko desetaka tisuća ljudi zapravo putem svojih računala ima vezu prema željenom sadržaju, što uz uobičajenu hrvatsku navadu instaliranja svega i svačega na računalo na poslu omogućava nebrojen broj vrata za ulaz u raj, tj. podatke o transakcijama i imovini bilo koga u Hrvatskoj.

Vlada naravno dosljedno ponavlja da će samo određene osobe imati pristup svim podacima, no povjerenje u takve izjave nekako je tanko. A web sajta na kojem bi prosječni Hrvat mogao pratiti transakcije državnog proračuna naravno nema. Jer nismo valjda izabrali Vladu koju bi trebali kontrolirati.