Nenad Marasović, suvremeni hrvatski likovni umjetnik istaknuti je predstavnik aktualne umjetničke scene, autor je iznimnog opusa krajobraza , gradskih veduta, izvedenih u ulju i akrilu, vrlo karakterističnog i prepoznatljivog rukopisa, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama.

Već neko vrijeme radite na novom ciklusu krajobraza s Vašim omiljenim nostalgičnim motivima Mediterana. Na slikama iz novoga ciklus opažamo sasvim određeni pomak u pogledu, u doživljaju.

Svaki pomak u razvijanju stila, u genezi, u biti je minimalan. U ovom ciklusu došlo je do simplificiranja oštrog kolorita, on je razblažen, sada je gotovo pastelni, a crtež, linija uokviruju. Prije su te linije bile puno jače, izraženije, monokromne, svaka je ploha imala svoju boju. Ovdje u na novim slikama, na istoj se plohi kolorit miješa. S time dobivam novu dinamiku i novu rasvjetu.

Što se tiče motiva, možemo govoriti o stvarno nestvarnim motivima koji pomalo djeluju arkadijski, dan je sunčan, ali nije prevruće.

Kao autor, dajem si slobodu da stvorim svoj svijet, koji naravno, meni odgovara. Ističem toplinu male zajednice, riječ je o malom prostoru koji ima sve, od staro hrvatske crkvice na uzvisini,mediteranskog drveća i bilja,čempresi, agave, nizovi bijelih kamenih kuća uz obalu, čamci na sidrištu.Sve se doima vrlo pitomo, upravo kolorit daje taj karakter.

Jesu li to mjesta na Vašim slikama, gdje bi čovjek želio pobjeći, naći utočište?

Da, to su ta mjesta gdje bi čovjek želio živjeti, provoditi barem određeno vrijeme. Postoje takvi prostori, naravno i u stvarnosti, ali oni više nemaju taj idilični karakter, recimo uvala na Visu, Stiniva. Ja je se sjećam kao dijete, potpuno prazna, rajski prostor a danas to nije više tako.

Koliko je ciklus daleko odmakao?

Završio sam desetak slika. Ciklus je započet prije prošloga ljeta. Sve u srednjem formatu, akril. U posljednjih petnaestak godina radim više akril nego ulje.

Imate dugi slikarski staž. Jeste li umorili od slikarstva, slikanja?

Moja je žeđ za slikanjem, za novim slikama sve veća, sve jača. Povremeno dolazi do krize u radu zbog zasićenja manirom i uočavanja opasnosti možebitnog ponavljanja. Tada tražite druga rješenja.

Iskreno govoreći, svi motivi koje radim, mogu se beskrajno derivirati.

Novi ciklus je dodatno okarakteriziran dojmom gledatelja, a to je spokoj, smiraj.

Tako je i zatim lakoća rada, slike su rađene gotovo akvarelistički.

Formati su oni stari srednji?

Da, više raznih srednji formata. Ovi motivi jednostavno nisu za veliki format.

Kada ćemo vidjeti taj novi ciklus na izložbi?

Trenutno imam jednu izložbu u Društvu Zagoraca u Zagrebu s mojim poznatim motivima, izložio sam dvadesetak slika. Kombinirao sam stare slike s njih nekoliko iz novoga ciklusa.

Mediteran je neiscrpno vrelo inspiracije i motiva.

Mediteran je nevjerojatno bogat s motivima, i kada u zimi, kao ovih dana, izložite primorske sunčane motive na izložbi, publika to jako voli.

U novom ciklusu kolor je nježniji.

I tehnika je takva, kolor je pastelniji. Riječ je o tankom namazu boje, skoro vodeni, velike su mogućnosti akrila.

Mnoštvo je motiva koje tretirate.

Da, riječ je o inventaru sjećanja iz djetinjstva, onako kako pamtim more i otoke.