Bloger Amerikanac na dirljiv, dramatičan način opisuje što se događa kada se doktor suočava sa smrću pacijenata:

‘Nakon desetak minuta postaje svima jasno kako je bitka izgubljena, ali napori ne prestaju jer riječ prekid još nije izišla iz mojih usta. Borba se nastavlja još neko vrijeme...nažalost bez rezultata...

Najteže tek slijedi... susret s rodbinom koja uplakana čeka rasplet situacije u cekaonici. I što reći onima koji se nadaju i vjeruju kako ćemo mi uspjeti u ovoj borbi i otjerati smrt u tamo neka druga vremena.

Uđoh u čekaonicu, mrkla i blijeda lica. I prije nego otvorih usta, čekaonicom se prolome jauk, kuknjava i urlici. I ne uspjeh kazati ništa više od: I am sorry.

Otiđoh u svoju sobu i pogledah se u ogledalo. Podočnjaci, neobrijano lice i velika praznina. Velika.

IskustvoBloger pod nickom Amerikanac vrlo autentično  opisuje neugodna iskustva koja doživljava kao doktor u jednoj bolnici.  

I ne osjećam ništa...samo se želim naspavati.

I nakratko se sjetih svog prvog pacijenta kojeg izgubih od raka dok sam kao student započinjao ovaj svoj put. Koliko sam tada bio žalostan i koliko suza prolih.

Gotovo više nego za svu moji pokojnu rodbinu. Malo po malo, smrt je postala sastavni dio mog života. I suze su nestale, ostala je samo praznina umjesto njih....’