Države u kojima je stanovništvu omogućena veća kvaliteta života, više brinu o šumskim površinama, dokazalo je finsko istraživanje objavljeno u časopisu PLOS ONE. Iako bismo možda pomislili da je to u teoriji pomak u dobrome smjeru, da će razvijene zemlje pomoći obnovi šumskog pokrivača, u praksi se ništa od toga ne događa.

U čemu je kvaka?
Razvijene države, kako bi spriječile gubitak vlastitih šuma, većinu drvenih dobara, poput namještaja ili papira, izvoze iz siromašnijih zemalja sa slabom politikom za zaštitu okoliša. A ako je to slučaj, koliko će se dugo slabije razvijene države moći iskorištavati?

Što se tiče oporavljenih šuma, ni tu nije sve savršeno. Neki pošumljavanjem smatraju i sađenje plantaža palmi za dobivanje palminog ulja što se tehnički smatra šumom, ali ekološke beneficije koje takva šuma nudi su zanemarive. Čak i šume koje se same prirodno obnavljaju rijetko su biološki različite kao što su šume na tim mjestima bile ranije.

Ne pomaže ni restauracija šuma iz estetskih umjesto iz ekoloških razloga. U Indoneziji se šume u nacionalnim parkovima obnavljaju sađenjem novih i egzotičnih vrsta, čime se narušava prirodna ravnoteža rasprostranjenosti vrsta.

Šume i razvoj
Ujedinjeni narodi brinu za održivi razvoj odredbama koje se tiču nekoliko tema, poput infrastrukture i okoliša, no potrebno je pratiti njihove rezultate, koji će nam potvrditi koliko su zaista uspješne.

Posljednja studija o pošumljavanju istražuje trendove pošumljavanja koji pokazuju složenu sliku stanja stvari. Dosad se u tom polju uspjelo saznati da se poboljšanje kvalitete edukacije povezuje sa smanjenim krčenjem šuma no ne može se objasniti odnos između krčenja šuma i promjena u BDP-u država. Isto tako, u obzir se moraju uzeti i mjesta razvoja. U državama s velikom financijskom nejednakošću među stanovništvom, povećanje razvoja država samo može povećati iskorištavanje šuma. U Brazilu se pokušaj podizanja nacionalne svijesti o stanju šuma pokazao štetnim potezom u predjelima u kojima živi stanovništvo koje ne posjeduje vlastitu zemlju ili mjesto za život.

Kako bismo zadovoljili svjetsku potrebu za hranom i energijom te razvili zadovoljavajuću infrastrukturu, potrebno je sve pažljivo isplanirati s ciljem da posljedice na okoliš budu minimalne.
U doba naglih klimatskih promjena, gubitka biološke raznolikosti i porasta svjetskog stanovništva, šume nam trebaju više nego ikad prije, zbog čega moramo pronaći načina da im pomognemo da se vrate u stanje u kojem su bile prije nego što smo ih počeli uništavati.