Svjetla patrolnog terenskog vozila Linasa Taskunasa obasjavaju stazu koja vodi u gustu šumu. Drmusamo se po rupama puta kroz borovu šumu i konačno granični službenik gasi motor na čistini punoj blata. U svjetlu vozila vidimo obojeni drveni stup granice za koju barem mislimo da izgleda nešto solidnije: sa one strane je Bjelorusija, sa ove strane stupa je Litva, zemlja članica Schengenske skupine i zone eura.

Taskunas je već trinaest godina u redovitoj ophodnji "njegovog" dijela te granice Europske unije. Svoja iskustva sažima riječima kako je "bilo trenutaka koje nikada neću zaboraviti - i bilo je trenutaka koje bih želio da ih zaboravim."

Ne treba biti veliki stručnjak za sigurnost da bi se vidjelo kako se ta golema granica jedva može čuvati tek sa pokojom ophodnjom u službenom džipu. To odlično znaju i kriminalci. Njihove metode su sve rafiniranije, ali i brutalnije. Graničari iz inače uspavanog mjestašca Poskonya gdje jedva da ima drugog radnog mjesta nam kažu kako je lokalna banda švercera nedavno otvorila paljbu na jednu njihovu ophodnju i pokušala zapaliti njihovo vozilo.

Izviđač u Mercedesu

Taskunas i njegov kolega još neko vrijeme patroliraju po blatnjavim stazama na koje je već počeo padati snijeg. Baš ništa se ne može vidjeti u potpunoj tmini oko vozila. Kad se vraćamo u postaju, manje ili više usred ničega pored puta vidimo parkirani stariji Mercedes sa upaljenim pozicionim svjetlima. Graničar odlično zna da ništa ne koristi provjeravati to vozilo jer ništa neće naći. Ali i dobro zna tko je to: "To je izviđač švercera", kaže nam dok vozi dalje. Njegova je zadaća da prati što rade graničari i da javi kako je ophodnja očito završena.

Mnogi na Zapadu možda vjeruju da je vanjska granica EU nakrcana najmodernijim uređajima za praćenje. Litva doista tehnički oprema svoju granicu, ali jedva trećina granice ima moderne sustave za nadzor. Ostalo je zapravo golema rupa koju koriste šverceri i organizirane bande.

Taskunas je već uhitio mnogo švercera, ali i on i njegovi nadležni su svjesni da od toga ima malo koristi. Oni koji doista prelaze granicu su u pravilu "sitne ribe" i da pravi problem čak niti ne leži u susjednoj Bjelorusiji, nego još dalje: "Znamo da su šefovi tih organizacija građani Ruske Federacije i da žive u Rusiji", objašnjava nam zapovjednik litvanske granične policije Renatas Požela. "Zapravo su nedostupni našim službama."

Zarada od šverca se tako dijeli između tih šefova i lokalnih skupina koje poznaju teren i što se točno dešava na granici. Ali problem je i što šverceri ne troše novac samo za luksuz, nego i "investiraju" u profesionalnu opremu kakvu djelomice nemaju niti granični službenici: u vozila, oružje i prije svega u uređaje za noćno i termalno promatranje.

Cigarete na prvom mjestu

Što se šverca? Zapovjedniku litvanskih graničara je teško reći što se ne šverca. Ukratko, sve što jamči dobit: narkotici, ukradena roba, automobili koji služe za rezervne dijelove, ljudi... Na vrhu ljestvice su jantar i cigarete. Mnoštvo cigareta.

U uredu generala granične policije Zydrunasa Vaikasasa također stoji hrpa kartona puna cigareta. Već i marka "Minsk" svjedoči, odakle dolaze. To je tek djelić onoga što je zaplijenjeno, ali general nam se žali kako je borba izuzetno nepravedna - na njihovu štetu: "Šverceri imaju tri puta više ljudi nego što ih mi imamo", kaže nam službenik. I povrh toga, djeluju sa obje strane granice: baš kao što smo vidjeli "izviđača" sa ophodnjom u kojoj smo bili, tako je postavljen i izviđač na bjeloruskoj strani koji prati tamošnju ophodnju. A dok kriminalci odlično surađuju preko granice, takva suradnja graničnih službenika sa susjednom zemljom je daleka budućnost.

Ma koliko nam se šverc cigareta može učiniti manje važnim, već i opseg je upravo zastrašujući: po europskim procjenama, šverc duhanskim proizvodima nanosi štetu državama EU u iznosu od oko 10 milijardi eura. Kada je riječ o švercu ljudima, već geografija područja za kojeg je zadužen general Vaikasas je čini nepodesnom za tu namjeru - daleko je od većih prometnica. Ali odlično zna da i toga ima, osobito na sjevernom djelu granice.

Koliko košta da "gleda na drugu stranu"?

To su nešto drugačiji "ilegalci" od onih koji dolaze preko juga Europe: najviše ih ima iz Vijetnama, makar zapravo tu ne dolaze direktno iz svoje domovine. U pravilu su to bili ilegalni "gastarbajteri" u Rusiji, ali od kako je tu zemlju zahvatila kriza, sreću sad pokušavaju naći u Europi.

Aleksadras Kislovas je zapovjednik pritvora u Padradeu, gradiću na istoku Litve. U većini ćelija su Vijetnamci, ali u jednoj su Rusi, po svemu sudeći porijeklom iz Čečenije. Čuvar nam objašnjava: to zapravo nisu migranti, nego šverceri koji su pokušali Vijetnamce prebaciti u Europu. Očito je to "biznis" u rukama čečenske mafije.

Doduše, ima i stanovnika te države Dalekog istoka koji su doista avionom stigli ravno iz Vijetnama u Moskvu, ali nakon toga im je put sličan "ruskim Vijetnamcima": autobusima ili vlakom odlaze u Minsk u Bjelorusiji gdje ih čekaju šverceri koji će ih prevesti preko granice. "Obično su to veće skupine, 10, 20 osoba u pratnji Čečena. Kad uđu u Litvu obično produže u Poljsku."

Ozbiljan problem nadzora granice Litve je nešto o čemu nam nerado govore službenici granične policije: korupcija. U proteklih dvanaest godina čak dvjestotinjak službenika litvanske granične policije je bilo optuženo da su primili mito, 130 službenika je na koncu bilo i osuđeno. Jer plaće graničara u Litvi su među najnižima od svih državnih službenika tako da je velika kušnja odbiti ponudu švercera neka "gledaju na drugu stranu". Doduše zapovjednik litvanskih graničara Požela tvrdi kako "vjerojatno ne postoji ta država na svijetu koja bi imala toliko novaca da se natječe sa novcem kojeg nude šverceri."

Šverceri i "šverceri"

Ali ne samo šverceri. Razmjerno nedavno su u susjednoj Estoniji - čija je kopnena granica sa Rusijom dugačka gotovo 300 kilometara - uhićena tri švercera koji su konačno priznali kako im je zadaća bila nešto posve drugo od šverca. Naime, njih je ruska tajna služba FSB zadužila da sakupe što više informacija o vojnim i graničnim snagama na granici Estonije.

Po mišljenju tajne službe Litve, nema nikakve sumnje da takvih "švercera" ima i na njihovoj granici jer FSB "nastavlja sa svojim naporima da uspostavi obavještajnu mrežu u graničnoj policiji Litve", piše u njihovom izvješću vladi Litve. "Postao je trend da FSB regrutira osobe koje organiziraju šverc i transport švercane robe. FSB im nudi zaštitu u njihovoj kriminalnoj djelatnosti ako će surađivati. FSB je osobito zainteresirana za kontakte u institucijama policije i državnih službi Litve."

Za zapovjednika litvanske granične službe Poželu to nije iznenađenje: "Znamo da je bilo pokušaja regrutirati naše službenike koji su bili na putu u određenim zemljama. Isto tako imamo informacije kako FSB aktivno nadzire naše zgrade, strukture i kakvo naoružanje imamo." Na koncu, Požela sažima problem Litve: "Mi smo geografski u nesretnom položaju. To znači da stalno moramo biti oprezni i da moramo držati i oči i uši otvorene."