Iako je u većini razvijenih zapadnih zemalja govor mržnje i poticanje rasne, nacionalne i vjerske netrpeljivosti prisutan prvenstveno na društvenim marginama i društvenim mrežama, u Hrvatskoj ubrzano postaje dio tzv. mainstreama. Razlog je prvenstveno u tome što kazni za one koje se njima služe u javnim medijima nema, iako su zakonom propisane.

Tako primjerice svi koji se usude kritički progovoriti o ustaškom režimu ili pokušajima ustašizacije Hrvatske mogu biti sigurni kako će postati metom zastrašivanja, kleveta, uvreda, prijetnji ili javnog sramoćenja - ali ne samo na društvenim mrežama nego i u televizijskim emisijama, tiskanim medijima, pa i za saborskom govornicom.

Potjernica "Hrvatskog tjednika"

U tom kontekstu ne čudi što prošlotjedna skandalozna objava potjernice na naslovnici „Hrvatskog tjednika" za njemačkim i austrijskim novinarima, koji su kritički izvještavali o komemoraciji na Bleiburgu, nije naišla na reakciju šire hrvatske javnosti niti je itko od političkih aktera smatrao važnim na nju se osvrnuti. Potraga za izdajničkom petom kolonom u medijima traje otkad postoji neovisna Hrvatska, ali prvi put smo se susreli s lovom na novinarsku petu kolonu na privremenom radu u inozemstvu.

Prošli je tjedan u hrvatskom parlamentu obilježen Dan Hrvatskog sabora tijekom kojeg je ekstremno desni zastupnik Željko Glasnović za saborskog govornicom čitao imena brojnih suradnika ili dopisnika stranih medija u Hrvatskoj - i to, kako se iz konteksta moglo razumjeti, očigledno onih, čija mu imena ili prezimena zvuče kao srpska ili židovska - označujući ih kao neprijatelje Hrvatske.

Među njima su se našli kako sportski komentatori, tako i politički ili društveni analitičari poput Slavenke Drakulić ili Ive Goldsteina. Nitko od političkih aktera na to nije reagirao niti je taj pokušaj difamiranja 20-ak novinara i intelektualaca problematiziran u tzv. srednjestrujaškim medijima.

Opasna hajka i država koja šuti

Iako je „Hrvatski tjednik" preuzeo ime kultnog časopisa Matice Hrvatske iz Hrvatskog proljeća, koji su stvarali istaknuti antifašisti, intelektualci poput Vlade Gotovca i Tomislava Ladana (a i Franjo Tuđman je bio član prvog uredništva), taj se tjednik od svog osnutka 2002. godine, s ekstremno desnih pozicija, ističe po hajkama i grubim verbalnim napadima na neistomišljenike. Zbog odbijanja da kardinala Alojzija Stepinca proglasi svetim, „Hrvatski tjednik" papu Franju je nedavno proglasio antikristom, a napadali su čak i generala Antu Gotovinu kad je, nakon što ga je Haaški sud oslobodio, srpskom „Kuriru" izjavio kako Hrvatska nije ništa više njegova domovina, nego domovina hrvatskih Srba koji su otišli u Oluji.

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko, koji se i sam prošlog petka našao na Glasnovićevom popisu nacionalnih neprijatelja, u izjavi za Deutsche Welle, u ime HND-a, osuđuje hajku na kolegice i kolege iz Njemačke i Austrije te upozorava kako takve hajke mogu za prozvane imati ozbiljne posljedice.

„To je još jedan od pokazatelja da se sloboda medija u Hrvatskoj i dalje pogoršava. To je već viđeni mehanizam u kojem se svaka kritika proglašava izdajništvom i neprijateljskim činom, a mentalni sklop tih 'goniča' je takav da bi oni to radili isto da i žive u, primjerice 1948., samo s drugim ideološkim predznakom", kaže Zovko.

Po njegovom je mišljenju to jako teško zaustaviti, s obzirom da su takve skupine vrlo vješte u korištenju društvenih mreža za takve hajke i širenja govora mržnje, no, institucije države bi, da imaju volje i želje, mogle tome stati na kraj. "Ovakve hajke mogu dovesti do teških posljedica za naše kolegice i kolege, a u tom slučaju suodgovornima ćemo smatrati i institucije hrvatske države koje su u ovakvim slučajevima iznimno pasivne. Kad bi postojala javna svijest o štetnosti takvih tjeralica to bi moglo biti uspješno u suzbijanju ovakvih pojava, ali nažalost takva osuda u Hrvatskoj izostaje", upozorava Zovko.

Jednoumlje dominira javnim prostorom

I potpredsjednica Hrvatskog PEN-a Nadežda Čačinović naglašava kako se prostor javne rasprave u Hrvatskoj sve više sužava i kako je, što se nekih tema tiče, zavladalo gotovo jednoumlje. Posljednju hajku na austrijske i njemačke novinare, a potom i na strane dopisnike, ocijenila je jako zabrinjavajućom i ističe kako se mora krenuti sa zakonskim progonom govora mržnje i, još važnije, održavanjem neovisnih medija.

„Riječ je o jako zabrinjavajućem zbivanju. O čemu je riječ možda se posebno vidi u govoru zastupnika Glasnovića u kojem je došlo do neobičnoga pomaka pa je, napadajući novinare kao neprijatelje, na kraju svoje uobičajene "neprijatelje" proglasio novinarima," Kaže Nadežda Čačinović. Ona naglašava da demokracija ne funkcionira bez javnosti, bez nadzora i dopune demokratskih procesa koji se događaju u institucijama - čak i ako se oni odvijaju koliko toliko u redu.

No u Hrvatskoj se prostor javne rasprave sve više sužava, kaže Čačinović: "Što se nekih tema tiče zavladalo je gotovo jednoumlje, malo tko se usuđuje narušiti pjevanje zbora. Postoje, naravno, nijanse: neki su otvoreno pro-ustaški, neki svoju nespremnost odvajanja od tog nasljeđa i maskiraju kao pijetet spram svih žrtava". Po njenim je riječima na djelu megalomanija nekih hrvatskih političkih skupina koji bi najradije kontrolirali svjetsku javnost i u pojedinačnim slučajevima pokušavaju zastrašiti novinare stranih medija. No, smatra kako takvi pokušaji ipak prvenstveno služe suzbijanju kritike u samoj Hrvatskoj.