Razvoj čovjeka od bebe koja nemoćno leži i gleda vas svojim velikim očima, pitajući se što ju je to snašlo do odrasle osobe fascinantna je mješavina utjecaja i urođene inteligencije, a kada počinjemo razumijevati svijet oko sebe pitanje je koje znanstvenici postavljaju oduvijek.

No, kad se malo bolje prouče relevantna znanstvena istraživanja, ispada da su bebe puno inteligentnije i snalažljivije nego što možemo i zamisliti. 

Primjerice, deset mjeseci je doba kad beba može procijeniti tko je glavna osoba u nekoj situaciji. Eksperiment je bio jednostavan, bebama su pokazivali male i velike objekte, i dok su se mali sklanjali velikima, bebe su kratko držale pažnju na tome jer je to očekivano ponašanje. Tek ih je obrnuti slučaj zainteresirao i privukao im pažnju na duže vrijeme.

Ovaj je eksperiment potvrdio da se rađamo s osnovama socijalne inteligencije ugrađenim u naše ponašanje, poput prepoznavanja hijerarhije, a tijekom života radimo nadgradnju.

Prve riječi su uvijek najdraže, no ipak će bebe već sa šest mjeseci nepogrešivo razlikovati glasanje pasa, tj. povezivati slike prijateljskog cvileža i neprijateljskog režanja s odgovarajućim fotografijama. Znači, jedna od prvih stvari koje naučimo je tumačenje emocija, stoga, pazite što i kako radite pred bebom.

Štoviše, već mjesec dana ranije mogu razlikovati tužne i vesele melodije, a ritam nam je ugrađen od rođenja. Puštanje glazbe i dječje reakcije su analizirali baletni plesači koji su ostali zapanjeni koordinacijom glazbe i pokreta djece u pravilnom ritmu.

I za kraj, procjena dobrog i lošeg ... mislimo da to stiže kasnije u životu, no zapravo se taj osjećaj ispravnosti razvija već sa šest mjeseci. U eksperimentu su bebama te starosti puštali snimku na kojoj prvo jedna lutka pomaže drugoj da se popne uz brdo, a nakon toga dolazi treća koja im smeta i onemogućava penjanje.

Nakon što su djeci ponudili dobru i lošu lutku, sva su odreda uzela dobru, onu koja pomaže. Pa vi recite da to nisu mali ljudi ...