Svjetski su mediji prije nekoliko dana objavili procjenu da je Australka Gina Rinehart najbogatija žena na svijetu, a do te objave za nju su znali tek rijetki. Gospođa Rinehart bogatstvo je stekla nasljeđivanjem golemog rudarskog carstva svoje obitelji, a oplodila ga je s nekoliko dobrih diverzifikacija svog portfelja i širenjem poslovanja. Ova je priča mnoge nagnala da se s pravom zapitaju - zbog čega su milijarderke u 21. stoljeću još uvijek tako rijetke?

Ako je vjerovati magazinu Forbes, od 1226 milijardera (u američkim dolarima) na svijetu svega 104 njih, odnosno 8,5 posto, su žene.

Ukoliko od tog broja oduzmemo sve one koje svoje bogatstvo nisu stekle udajom, razvodom ili nasljeđivanjem, dolazimo do poraznog broja od 11 žena koje su svoju prvu milijardu zaradile isključivo vlastitim radom, od čega ih je šest u SAD-u.

Žene čine više od polovice svjetske populacije i iz dana u dan postaju sve ravnopravnije svojim muškim kolegama u gotovo svakom segmentu gospodarstva - obrazovanju, karijeri i prihodima. Štoviše, oko 40 posto američkih milijunaša čine upravo žene.

S druge strane, čini se kako je klub milijardera još uvijek rezerviran gotovo isključivo za muškarce. Jesu li za to krive same žene ili problem ipak leži u široj poslovnoj kulturi?

Dio bihevioralnih ekonomista i stručnjaka za bogatstvo tvrdi kako su žene biološki manje sklone poduzimanju rizika nego muškarci. Budući da zarađivanje milijarde dolara gotovo uvijek podrazumijeva osnivanje vlastite kompanije i poduzimanje golemih rizika, jedan od faktora manjeg broja milijunašica mogao bi biti i nesklonost riskiranju.

S druge strane, neke su studije pokazale da su žene upravo zbog toga uspješnije u investiranju i trgovanju dionicama.

Druga skupina stručnjaka smatra kako bi razlog ipak mogao biti kulturološki. Naime, stvaranje bogatstva potrebnog da se postane milijarderom zahtijeva apsolutno fokusiranje na posao ili ideju, i to godinama, pa čak i desetljećima. Često su upravo muškarci ti koji si to mogu „priuštiti", dok žene moraju donijeti najbolju odluku kojom će balansirati karijeru s jedne i obitelj s druge strane. Nažalost, razina posvećenosti koju zahtijeva zgrtanje milijarde često ne ostavlja mjesta za obitelj.

Treća skupina kao razlog navodi još uvijek dominantnu mušku kulturu i patrijarhalizam kad je u pitanju svijet poslovanja i financija. Jednostavno, muškarci još uvijek poslovne veze najlakše sklapaju s drugim muškarcima, a nije im strano niti provođenje slobodnog vremena sa potencijalnim poslovnim partnerima u tipično muškim stvarima, poput lova i ribolova. Prednosti takvog „networkinga" nešto su što je ženama naprosto još uvijek nedostupno.

Bilo kako bilo, klub milijardera ostaje jedan od rijetkih bastiona mačizma i nejednakosti u 21. stoljeću. Koliko će mu trebati da konačno „padne", ostaje nam za vidjeti.