Kako se Saturn približava svom kolovoškom ekvinociju, koji se događa svakih 15 zemaljskih godina, svemirska letjelica Cassini koja oko njega orbitira od 2004. godine, iz rijetko dostupnog kuta snimila je fenomen koji još uvijek nije objašnjen.

Saturnovi prstenovi su nevjerojatno tanki, tek nekoliko metara što je u usporedbi sa stotinama tisuća kilometara promjera gotovo ništa. Kako se približavanjem ekvinociju kut upada sunčevih zraka minimalizirao (svjetlo upada 'bočno', a ne 'odozgora'), svaka nepravilnost na prstenovima odlično se ističe. Saturnovi brojni mjeseci svojom gravitacijom i inače na prstenovima 'iscrtavaju' zanimljive valove i uzorke, ali ništa slično ovome.

Kako se vidi na slici, koju je komentirao magazine Discover, čini se kao da je nešto 'odozdola' prbilo kroz prsten F i izletjelo na drugu stranu povlačeći sa sobom materijal iz prstena. Da je riječ o fizičkoj pojavi svjedoči sjena koju je to 'nešto' bacilo na prsten (tamna linija dolje lijevo na bijeloj podlozi prstena).

Znanstvenici ne znaju što je kao niti zbog čega je područje presjeka s prstenom toliko svijetlo. Pretpostavlja se da je to zbog raspršavanja ledenih čestica koje je obasjalo sunce, a koje su po svoj prilici odgovorne i za 'rep' koji je bacio sjenu na ostatak prstena, no to se ne može potvrditi bez opsežnih hidrodinamičkih izračuna koje project Cassini upravo provodi.

Radi li se o 'ustaljenoj' pojavi, primjerice orbitirajućem objektu čija putanja inače probija prstenove ali je tek sada prvi put zabilježen, ili zaista rijetkom jedinstvenom događaju ostaje nepoznanica, barem do kraja provjere podataka koje je poslao Cassini. U svakom slučaju, fotografija prikazuje, barem u do sada zabilježenoj foto-povijesti Sunčevog sustava, 'once in a lifetime' iskustvo u pogledu na više od milijardu kilometara udaljen, veličanstveni Saturn.