Što je tamno prosvjetiteljstvo i trebamo li ga se bojati?
Ovaj filozofski i politički pokret, koji je započeo na marginama internetskih zajednica, danas dobiva sve više sljedbenika među onima koji smatraju da je zapadni svijet u krizi te da je potreban radikalan zaokret u društvenim i političkim strukturam

Tamno prosvjetiteljstvo (Dark Enlightenment) sve više privlači pažnju intelektualnih i političkih krugova, osobito u kontekstu preispitivanja demokracije i suvremenih liberalnih vrijednosti. Ovaj filozofski i politički pokret, koji je započeo na marginama internetskih zajednica, danas dobiva sve više sljedbenika među onima koji smatraju da je zapadni svijet u krizi te da je potreban radikalan zaokret u društvenim i političkim strukturama.
Korijeni i ideologija
Tamno prosvjetiteljstvo kao koncept potječe iz ranih 2000-ih godina, a jedan od njegovih glavnih utemeljitelja je bloger i mislilac Curtis Yarvin, poznat i pod pseudonimom Mencius Moldbug. Inspiriran klasičnim konzervativnim i monarhističkim idejama, Yarvin kritizira demokraciju kao sustav koji neizbježno vodi u stagnaciju, korupciju i neefikasnost. Njegov ključni argument jest da demokratske institucije i liberalni poredak ne predstavljaju istinsku slobodu, već sustav u kojem birokracija i mediji manipuliraju masama.
Njegove ideje su kasnije proširili drugi mislioci, poput britanskog filozofa Nicka Landa, koji je dao tamnom prosvjetiteljstvu tehnološki i futuristički aspekt. Land vidi budućnost u tehnokraciji i umjetnoj inteligenciji, smatrajući da tradicionalne političke strukture koče razvoj čovječanstva. Pokret u sebi sadrži i elemente neoreakcionarnog pokreta (NRx), koji zagovara povratak hijerarhijskim društvenim modelima, odmak od egalitarizma i jačanje autoritarnih političkih oblika vladavine.
Kritika demokracije i liberalizma
Jedan od temeljnih stavova tamnog prosvjetiteljstva jest da demokracija, unatoč svojoj popularnosti, nije najoptimalniji sustav upravljanja. Prema njegovim zagovornicima, demokratski procesi dovode do neodgovornih i kratkovidnih političkih odluka jer političari nastoje osvojiti glasove, a ne donositi dugoročno korisne odluke. Osim toga, smatraju da liberalne vrijednosti, poput jednakosti i ljudskih prava, često djeluju na štetu učinkovitosti i meritokracije.
Ovi stavovi su u suprotnosti s tradicionalnim prosvjetiteljskim idealima koji su oblikovali modernu zapadnu civilizaciju, poput vjere u razum, napredak i individualnu slobodu. Tamni prosvjetitelji vjeruju da je ta vizija zastarjela i da svijet ulazi u novo doba u kojem će tehnologija i stroža politička hijerarhija preuzeti primat.
Utjecaj i kontroverze
Iako tamno prosvjetiteljstvo još uvijek nije postalo dominantna intelektualna struja, njegov utjecaj raste, osobito među tehnološkim elitama i mladim intelektualcima koji su razočarani trenutnim stanjem društva. Elon Musk, Peter Thiel i drugi utjecajni poduzetnici povremeno su izražavali simpatije prema određenim aspektima ovih ideja, posebice prema tehnokraciji i skepticizmu prema demokratskim institucijama.
S druge strane, tamno prosvjetiteljstvo suočava se s oštrim kritikama. Protivnici ga optužuju za elitizam, antidemokratske tendencije i sklonost autoritarnim modelima vladavine. Mnogi smatraju da bi njegove ideje, ako bi se implementirale, mogle dovesti do povećanja nejednakosti i ograničenja sloboda pojedinca.
Zaključak
Bez obzira na to slažemo li se s njegovim idejama ili ne, tamno prosvjetiteljstvo je fenomen koji ne možemo ignorirati. Njegova kritika suvremene demokracije i liberalizma odražava rastuće nezadovoljstvo stanjem svijeta, a njegove ideje otvaraju važne rasprave o budućnosti političkih sustava. U svijetu koji se ubrzano mijenja, rasprave o alternativnim modelima vladavine i društvenog uređenja postaju sve relevantnije.
Novi komentar