U francuskom gradu Nanterreu je ljetos umro jedan 17-godišnji mladić prilikom policijske kontrole. Uslijedili su prosvjedi širom Francuske protiv policijskog nasilja. Jedan UN-ov odbor je pozvao francusku vladu da se suprotstavi takozvanom „racial profilingu" od strane snaga sigurnosti. I smrt Georgea Floyda 2020. u SAD-u skrenula je pozornost na rasizam i policijsko nasilje. Ali, što je točno racial profiling?

O racial profilingu se govori kad policija ili druge sigurnosne vlasti kontroliraju osobe na temelju njihovih vanjskih osobina, primjerice boje kože ili drugih etničkih ili vjerskih obilježja. To može biti kontrola identiteta, ispitivanje, nadzor, pretraživanje ili čak uhićenje. Kod racial profilinga za to nema konkretne sumnje nego se to provodi samo zbog vanjskih osobina neke osobe. To se smatra diskriminacijom, jer se cijelu neku skupinu stavlja pod opću sumnju.

Kako često se događa racial profiling?

Pogođene osobe i nevladine organizacije uvijek iznova javljaju o diskriminirajućim policijskim kontrolama. „Tu se ne radi o pojedinačnim slučajevima", kaže Hendrik Cremer, pravnik i znanstveni suradnik Njemačkog instituta za ljudska prava (DIMR) u razgovoru za DW. Pa ipak je teško dati empirijsku sliku te pojave, jer je pouzdanih podataka o tomu malo, barem u Njemačkoj.

Brojke jedne francuske studije iz 2017. godine pokazuju: kod mladih muškaraca, koje izgledaju kao crnci ili Arapi, vjerojatnost da će u Francuskoj biti zaustavljeni radi kontrole identiteta je 20 puta veća nego kod ostatka stanovništva. U SAD-u 41 posto tamnoputih Amerikanaca navode da ih je policija zaustavila ili privela zbog etničkih obilježja.

U Njemačkoj se trenutno na Njemačkoj policijskoj visokoj školi (Deutschen Hochschule der Polizei) provodi jedna policijska studija. Savezna ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser izjavila je u travnju ove godine o tomu: „Naše policijske službenice i službenici zaslužuju svaku potporu i respekt. Oni su dan i noć na dužnosti u teškim uvjetima, koji su nekad i opasni po život - i oni brane pravnu državu i demokraciju." Ali, ona je isto tako naglasila da treba biti ojačana kultura transparentnog postupanja u slučaju pogrešaka i da se dosljednije mora suprotstaviti učvršćivanju predrasuda i diskriminaciji.

Što o racial profilingu kažu pravni stručnjaci?

Pravna regulacija u vezi s racial profilingom je različito regulirana od zemlje do zemlje. Počevši od pitanja, kako je ta pojava definirana pravno. U SAD-u i Velikoj Britaniji sudovi to priznaju kao problem. Tako primjerice u nekim američkim saveznim državama, kao u Teksasu, racial profiling je zakonski definiran i izričito zabranjen.

U Njemačkoj nije tako. Kontrole osoba bez povoda, samo na temelju vanjskog izgleda, u suprotnosti su, istina, s Temeljnim zakonom (ustavom), ali zakoni o policiji na saveznoj i pokrajinskoj razini ipak otvaraju neke mogućnosti djelovanja.

„Upravo kod savezne policije stvari izgledaju tako da su temelji ovlasti, koje tamo postoje, problematični. Savezna policija ima ovlast na određenim područjima, dakle u vlakovima, na zračnim lukama, na kolodvorima, kontrolirati osobe bez povoda", kaže Cremer u razgovoru za DW. „Istovremeno tu se radi o svrsi kontroliranja, boravi li neka osoba legalno u Njemačkoj." Zbog toga je vjerojatna situacija da policija na temelju fizičkih osobina, kao što je boja kože, odabere osobe koje će kontrolirati.

Primjer: u vlaku sjede ljudi koji su svi bijelci, osim jedne osobe. Kontrolira se samo osoba koja nije bijela. U praksi policija onda primjerice naglašava da je tu osobu kontrolirala jer je možda imala sumnjiv kofer. Tako uz vanjsko obilježje osobe dolazi još jedna stvar. A čim postoji takvo nešto, po mišljenju savezne vlade se ne radi o racial profilingu.

To nije korektno, smatra Cremer. „Zakoni, ovakvi kakvi su trenutno, dovode do toga da uvijek iznova dolazi do takvih kontrola i da ljudi strahuju da će uvijek iznova biti kontrolirani i time javno stigmatizirani", kaže on.

Koje posljedice ima racial profiling?

Za pogođene, dakle, racial profiling može imati dalekosežne posljedice. Može dovesti do traumatskih iskustava, jer time čitave skupine stavlja pod opću sumnju. To može izazvati osjećaje poniženja, nepripadnosti nekom društvu ili nepovjerenja. A to može izazvati i psihički i tjelesni stres.

To ima negativne posljedice ne samo za pogođene osobe. Otežava se i rad policije, smatraju stručnjaci. Nepovjerenje koje nastaje smanjuje spremnost na suradnju s policijom. To kod policajki i policajaca može dovesti do nesigurnosti, kako postupati u određenim slučajevima.

Koje strategije postoje protiv racial profilinga?

Jedna strategija je primanje u policiju različitih osoba kako bi se ojačalo njihovu interkulturnu kompetenciju. Ali, prema nekim istraživanjima, to neće biti dovoljno da bi se riješilo strukturni problem. „U izobrazbi policije mora bolje biti objašnjeno što točno znači zabrana rasističke diskriminacije i koliko to stavlja ograde policijskom radu", kaže Cremer.

Ali, odgovornost nije samo na policiji, nego i na zakonodavcu. Jer, racial profiling osobito nastaje tamo gdje policija nema zakonom propisane konkretne zadaće.

Smisla bi mogla imati i uspostava neovisnog tijela za žalbe, kojem bi se mogli obratiti pogođeni, obveza dokumentiranja policijskih kontrola i etničkog podrijetla kontroliranih osoba, kao primjerice u Velikoj Britaniji. Znanstvenici polaze i od toga da se u cijelom društvu mora jače senzibilizirati za tu temu, kako bi se suprotstavilo tom obliku rasizma.