Prema teoriji Velikog praska, jednom od glavnih oslonaca kad je u pitanju nastanak svemira, sva tvar postojala je u formi manjoj od čestice atoma. Kada razmišljate o tome logički se nameće pitanje: što je postojalo prije praska?

Samo pitanje nadilazi modernu kozmologiju za najmanje 1600 godina. Teolog iz 4. stoljeća, sv. Augustin, razmišljao je o prirodi Boga prije kreacije svemira. Njegov odgovor? Vrijeme je dio božje tvorevine, i jednostavno prije kao takvo nije postojalo.

I Alber Einstein došao je do sličnog zaključka u svojoj teoriji relativnosti. Uzmite u obzir efekt mase na vrijeme. Velika masa planeta planeta zakrivljuje vrijeme te čini da teče sporije za npr. ljude na Zemlji u odnosu na satelit u orbiti. Razlika je premala da se primijeti, no vrijeme teče još i sporije za nekog tko stoji blizu velike stijene nego za osobu koja stoji na livadi. Singularnost prije Velikog praska posjedovala je svu masu u svemiru i tako je vrijeme bilo u fazi mirovanja, tj. nije postojalo.

Slijedeći liniju logike, naslov ovog članka je fundamentalno pogrešan. Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, vrijeme je tek počelo postojati kada primarna singularnost raširila na trenutnu veličinu i oblik. Problem riješen? Daleko od toga. Ovo je samo jedna od teorija. U vremenu nakon Einsteinove smrti napredak kvantne fizike i nove teorije oživjele su pitanje o tome što je bilo prije Velikog praska.

Odbijanja, sažimanja i ostale teorije

Evo jedne teorije: što ako je naš svemir plod nekog drugog, starijeg svemira? Neki astrofizičari baziraju ovakve tvrdnje na ostacima radijacije nakon Velikog praska: takozvano pozadinsko mikrovalno zračenje (CMB, cosmic microwave background).

Astronomi su prvo primijetili CMB 1965. što je ubrzo stvorilo probleme oko teorije Velikog praska - problemi koji su se naknadno pokušali rješiti teorijom inflacije 1981. Ova teorija bazira se na ekstremno brzom širenju svemira u prvih par trenutaka njegovog postojanja. Također se oslanja na temperaturu i fluktaciju gustoće u CMB-u, no podrazumijeva kako su te fluktacije jednolike.

To inače nije slučaj. Recentna proučavanja sugeriraju kako je svemir zakrivljen, s više fluktacija na jednom području, a manje na drugom. Neki kozmolozi ovo vide kao dokaz da je naš svemir stvoren iz nekog prijašnjeg. U teoriji kaotične inflacije, ovaj koncept ide čak i dublje: beskonačna progresija svemira iz kojeg se stvaraju novi svemiri, a iz njih novi itd.

Teorija bijele rupe pretpostavlja tijelo koje se ponaša suprotno od crne rupe, dajući enormne količine energije umjesto gutanja materije. Neki znanstvenici smatraju da je naš svemir rođen unutar crne rupe, a svaka crna rupa u našem svemiru mogla bi sadržavati poseban svemir koji je nastao iz njene suprotnosti, bijele rupe.  

Drugi znanstvenici stavljaju singularnost unutar procesa kojeg zovu veliko odbijanje tijekom kojeg će naš svemir nakon nekog vremena kolabirati i vratiti se u jednu točku nakon velikog sažimanja. To je vječan proces koji se ponavlja.