Marijan Šokčević, rođeni Gunjanac je sa suprugom Ankom napustio svoju kuću među zadnjima. Još ne zna što je s njom, uskoro se sprema otići u Gunju, ali ne nada se ničemu dobrom. Sklonio se kod obitelji u Dardu

"Policija je u subotu, 17., pozivala ljude da se evakuiraju, ali nismo htjeli otići, nismo mislili da će biti ovako. U nedjelju je voda počela rasti...", priča Marijan. Nakon neprospavane noći nedjeljno jutro im nije donijelo ništa dobro. "Čula sam nešto šumi, prvo sam pomislila da je šinobus, ali otkud šinobus u ovo doba? Onda sam vidjela vodu kako juri. Odnijeli smo piliće na čardak, uzeli nešto malo stvari i otišli kod susjeda koji ima kuću na kat", priča Anka.

"Voda je krenula, sve nosi. Drva, kante za smeće... punila je voda ono što je niže i onda je krenulo prema gore. Momci iz Gorske službe spašavanja dva puta su dolazili... I dalje smo mislili da se ovo neće dogoditi. Na kraju su nas pokupili čamcem i odveli na sigurno. Našu prijateljicu Mandu su skidali s krova, sklanjali crijep da ju mogu izvući iz potkrovlja. Najgore je bilo sa stokom. Svinje su cičale, ali ne možeš doći do njih... Susjed je imao bikove u štali, odvezao ih je, ali bikovi jednostavno neće iz štale, vjerojatno su se podavili. Svaka obitelj ima svoju priču, pošast je došla niotkud i ostavila pustoš...", priča Marijan, gunjanski učitelj u mirovini, svoju priču.

Strah od dana koji dolaze

Što se tiče prihvata ljudi, kaže da je sve bilo dobro organizirano i smišljeno, nije ničega falilo. Preživjeli su, ali strahuju od dana koji dolaze. Gunja ima nešto manje od 5.000 stanovnika koji se većinom bave poljoprivredom. Neki obrađuju i 100 hektara zemlje s koje će se morati skidati sloj mulja koji je Sava nanijela. Zemlju će biti nemoguće obrađivati do idućeg proljeća - najranije. Marijan Šokčević kaže kako u obitelji ima i onih koji su se zadužili 200.000 kuna za sjeme, gorivo i gnojivo kako bi mogli posijati zemlju, sve je sada propalo, a dug treba vratiti. Cijeloj Cvelferiji prijeti siromaštvo i iseljavanje, u perspektivi su i demografski problemi.

Porast temperatura, voda, vlaga i mrtve životinje idealno su okruženje za širenje zaraze od koje se sada najviše strahuje. Sanitarne službe okružile su mjesto najgore poplave koje je nastalo kod Gunje i Rajevog Sela gdje je zbog probijenog nasipa voda nagrnula u Cvelferiju. Policija nikoga ne pušta u Gunju bez pismene dozvole, zaštitnog odjela, maske i čizama, a po izlasku iz sela obavezna je dezinfekcija vozila i obuće. Poduzimaju se sve mjere kako bi se spriječilo širenje zaraze. Da stvar bude gora, počinje sezona komaraca koji sada imaju idealne uvijete za razmnožavanje pa su ministri zdravstva iz Hrvatske, Srbije i Republike Srpske već održali sastanak na kojemu je dogovoreno avio-zaprašivanje ogromnog prostora od preko stotinu tisuća hektara.

Voda se zadržava još u ulegnućima na terenu i dežurne ekipe ju ispumpavaju koliko mogu, ali razina Save još se nije spustila na normalni vodostaj i voda nađe put da se vrati.

Prihvatilište u Vinkovcima - prazno!

Iako je bilo prigovora na način na koji su se civilne vlasti suočile s ovom prijetnjom, službe su sveprisutne na terenu. Policija, vojska, vatrogasci, HGSS, Crveni križ, brojni volonteri rade bez prestanka. Ako je išta dobro poplava donijela, onda je doista potakla ono najbolje u ljudima. Prihvatilište u Vinkovcima je prazno jer su sve obitelji smještene po kućama, ljudi se stalno javljaju i nude pomoć, smještaj, hranu, odjeću.... Preko medija obavještavaju ljude da odjeće više ne trebaju i da je imaju i previše, ali mole za alat, lopate, gumene čizme, flaširanu vodu, hranu i dezinficijense.

Šteta je ogromna, prve procjene su da će se 60 do 70 posto kuća morati srušiti do temelja jer nisu više pogodne za obnovu, doslovce će trebati izgraditi cijela sela nanovo. Stoka koja se nije utopila morat će odmah na klanje zbog opasnosti od širenja bolesti, a usjevi su sasvim propali, što je u kraju koji živi uglavnom od poljoprivrede ravno katastrofi. Optimistična predviđanja kažu da će povratak biti moguć do kraja godine.

Novi početak - od nule

Gunjanci, kako sami kažu, nisu izgubili povjerenje u državu i očekuju pomoć, kako Hrvatske, tako i Europske unije. Ali jednokratna pomoć je jedno, graditi život skoro iz početka nešto sasvim drugo. Suočavanje s posljedicama će tek doći kad osvijeste sami sebi što im se dogodilo.

"Nismo se uplašili, sve smo dobro podnijeli, ali jučer legnem u krevet i razmišljam... Guši me u grudima, ne znam što ću kod kuće zateći", kaže Anka Šokčević koja uz sav optimizam zna da je izgubila ono što je cijeli život stjecala.

Šokci su navikli živjeti na zemlji i boriti se protiv svih nedaća koje im priroda donose, ali sada brinu jer ne znaju što im donosi iduća godina i ona nakon nje. Što ako Sava opet podivlja? Što ako nasipi opet popuste? Što ako im opet voda pobije stoku i uništi usjeve? Kažu: "Još jedna ovakva poplava bila bi kraj egzistencije na toj zemlji koju obrađujemo generacijama."