Međunarodni praznika rada u Hrvata ima svoje mjesto koje se poprilično promijenilo u odnosu na osnovnu ideju - političari "kuhaju" grah s kobasama i dijele ga gladnim radnicima i penzionerima, sipajući pritom floskule... još ako padne i kakvo besplatno pivce, mali Hrvat je zadovoljan...

Naravno, sindikalnih prosvjeda ili okupljanja radnika koji ne primaju plaće mjesecima nema ni u tragovima, još manje protesta zbog radnika koji u trgovinama (uz časne izuzetke) odrađuju svoju šihtu prodajući galone alkohola i hrpe lošeg uvoznog mesa.

Treba li uopće čestitati takav praznik? Ne baš, ali ipak - ako ste među sretnicima koji danas ne rade, pokušajte zamisliti da ste u nekoj normalnoj zemlji, složite kakav roštilj za ekipu ili familiju i ponašajte se kao da je sve normalno... jer ćete već sutra morati natrag u krutu realnost.

I dalje će plaće radnika biti niske, a političara visoke, i dalje će političari objašnjavati zašto je potrebno da baš njihov frend ili mali od susjeda zarađuje milijune, a vi morate smišljati kako od prvog do prvog... sve dok napokon ta tiha većina ne shvati da je DOSTA! Ako će ikad...