Međunarodni praznika rada u Hrvata već se dugo ne slavi kao što se nekad slavio - što zbog ideološke pozadine, što zbog nemoći onih kojima bi to trebao biti glavni kanal promocije - sindikata.

Sindikalni čelnici žive u svojem svijetu visokih plaća i plaćenih troškova, razgovora s Vladom, žicanja siće za svoje članove - jednom riječju, ne ispunjavaju svoju osnovnu funkciju zaštite prava radnika.

Nova Vlada, ako se uopće može tako nazvati, čestitala je Praznik rada građanima ove jadne zemlje na očekivani način, najavama novih načina cijeđenja novaca iz radničkih džepova kroz produljenje radnog vijeka, nove poreze i namete ...

Znamo kako će to danas izgledati - dijelit će se grah s kobasama (samo za one najbrže, naravno), likovi tipa Bandića trabunjat će o svojem receptu za "najbolji grah na svijetu" i tome koliko rade - prevedeno, vozaju se u nekoj mrcini od 300 konja gradom, izlaze svakih pola sata, sat iz njega, bace par floskula i lopata zemlje i krenu dalje ...

Već spomenuti sindikalni čelnici koji ne znaju napraviti pošteni štrajk opet će pozivati na njega, držeći pritom bogato natrpanu zdjelu graha u rukama i finu plaćicu u džepu, a shopping centri i trgovine radno će proslavljati Praznik rada jer, hvala Bogu, taj dan ostatak ljudi ne radi, pa ima vremena doći potrošiti još koju kunu.

Stoga, drage čitateljice i čitatelji, pozivamo vas na dan eskapizma - zaboravite gdje živite, prošećite se po parku, igrajte se s djecom, sjednite s tinejdžerima kad se napokon probude i pokušajte shvatiti kad su to oni postali tako veliki i što se sve u njima promijenilo u međuvremenu, zagrlite drage ljude i družite se ... kao da je stvarno pravi pravcati praznik.

A dok dižete čašu, prisjetite se i pravih, stvarnih branitelja koji su u jutarnjim satima ovog dana 1995. godine munjevito započeli akciju Bljesak i počeli završnu priču stvaranja ove države - nazdravite im, prisjetite se poginulih i ne pitajte se jesu li se za ovo borili. Jesu. Izborili su se za pravo izbora - a to kako ga vi konzumirate na izborima, to je sasvim druga priča ...