Predviđeno je da sastanak predsjednika država ili vlada Europske unije počne međunarodnim temama: razgovarat će se s glavnim tajnikom UN-a Antoniom Guterresom, a virtualno će se sastanku priključiti i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Jer jedna od važnih točaka dnevnog reda je nabava streljiva: ni arsenali članica više nisu puni, a Ukrajinci hitno trebaju prije svega topničkog streljiva. U sljedećih 12 mjeseci EU namjerava Ukrajincima poslati milijun artiljerijskih granata, a iskazana je želja da onda i sve članice zajednički naručuju, dakako onda i povoljnije streljivo. No i tu bi moglo biti natezanja: vojna industrija je u pravilu tijesno povezana s nacionalnim vladama, a tu je onda i tema širenja kapaciteta industrije oružja. 

Njemačkoga kancelara Olafa Scholza pak čeka objašnjenje u pitanju već i od svih članica i od Europskog parlamenta dogovorene zabrane registracije novih vozila koja izlučuju ugljični dioksid od godine 2035., dakle dopuštene registracije isključivo električnih vozila. Ali nakon svega, njemački ministar prometa Volker Wissing i njemački liberali to shvaćaju kako će i nakon toga biti novih vozila koja koriste e-gorivo, dakle gorivo koje bi zapravo trebalo biti ekološki uravnoteženo, ali koje može biti korišteno i u „običnim", dakle motorima s unutarnjim izgaranjem.

Tek mini-reforma tržišta električnom energijom

Uoči ovog sastanka se užurbano tražio nekakav kompromis, ali mišljenja su tu prilično podijeljena. Srdžba je utoliko veća što je Njemačka promijenila svoje mišljenje doslovce u posljednjoj sekundi - što nije praksa koja bi potakla slogu u Europi.

Pred europskim čelnicima je i pitanje načelne reforme tržišta električnom energijom. Tu je problem takozvani Merit Order, načelo redoslijeda kojim se uključuju pojedine vrste elektrana, ali onda i ukupna kalkulacija cijene. Pojednostavljeno rečeno, zbog golemog poskupljenja plina termoelektrane na plin su doduše nisko na ljestvici kad će biti uključene, ali onda se i cijena električne energije računa prema cijeni plina.

Drugim riječima, potrošačima je odjednom skuplja i električna energija koja je stvorena na povoljniji način. Mnoge članice EU-a bi najradije potpuno ukinule to načelo, ali Europska komisija ne želi ići tako daleko. Umjesto toga želi potaknuti sklapanje dugoročnih ugovora o opskrbi, a istovremeno članicama želi dopustiti veće poticaje za elektrane koje će povoljnije proizvoditi električnu energiju.

Što je to „čisto"?

Ali i tu ima pitanja: osim održivih elektrana na vjetar ili sunčevu energiju su i atomske elektrane, po mišljenju EU-a postale „čisti" izvor energije. Zemlje kao što su Portugal ili Španjolska zato žele poticati i gradnju nuklearki, a i Francuska želi europsku potporu za svoje „mini-nuklearke". Njemačka, Finska ili Nizozemska o tome ne žele niti čuti jer nuklearke jesu „čiste" i „jeftine" sve dok se negdje ne treba smjestiti nuklearni otpad. Da se sad ni ne govori o mogućnosti nesreće.

Sve je to tijesno povezano i s ambicijama Unije da potiče vlastitu, ekološki održivu industriju i bitno smanji njezinu ovisnost u toj tehnologiji od izvoza - prije svega iz Kine. To je i svojevrsni odgovor na „anti-inflacijsku odredbu" američkog predsjednika Bidena kojom Washington golemim iznosom želi potaći domaću industriju u ekološkim proizvodima. A tu se ne boji samo Njemačka da će onda njezine tvrtke jednostavno preseliti na drugu stranu Atlantika.

Zato EU želi poticati i proizvodnju vodika, oblike skladištenja ugljičnog dioksida, a onda je tu naravno i e-gorivo kojem se doduše proriče velika budućnost, ali očito i načelna pitanja njegovog korištenja nisu posve jasna.