Mladen Šlogar Žila nevjerojatno je uporan čovjek. Život je posvetio nanošenju bolnog udarca čovjeku kojeg je smatrao odgovornim za svoju tešku situaciju, Zvonimiru Hodaku. Prema navodima medija, Šlogar je igrao tenis i šah sa Hodakom, poznavao je Ivanu od njene četvrte godine i čekao je 13 godina da se osveti Hodaku zbog gubitka posla.

Priča, ako sumiramo sve što je jučer napisano, zvuči otprilike ovako: Žila je održavao teniske terene, zaposlivši se na Mladosti nakon raspada JNA. Posao je izgubio 1995. i tražio je Zvonimira Hodaka da mu pomogne naći novi ili vratiti stari, barem tako tvrde njegovi kolege. Kad mu to nije uspjelo, odlučio je prodati svoj stan u Zagrebu, što je i napravio za 90.000 maraka i odselio se u podstanarstvo u Zaprešić. Kako tvrdi Jutarnji, tada je nabavio berettu 7,65 mm kako bi ubio Hodaka jer mu nije pomogao.

Pred otprilike godinu dana ostao je bez novaca i postao je beskućnik koji je živio u šupi na livadi u zaprešićkom naselju Šibice, preprodajući cigarete da bi preživio. Jednog dana je otišao u Zagreb s pištoljem, kojeg je cijelo to vrijeme nosio sa sobom, i čekao pred Hodakovim stanom Ivanu ili Ljerku Mintas Hodak, kako bi se osvetio. Ivana je stigla prva, ušao je za njom u haustor i ubio je.

Zatim je potpuno mirno išetao van, otišao do Glavnog kolodvora na tramvaj, odvezao se do Autobusnog kolodvora, otpješačio do Save i pješke se po nasipu vratio u Zaprešić. Pištolj je i dalje bio kod njega. Gotovo dva mjeseca kasnije učinio se sumnjivim redovnoj ophodnji zaprešićke policije koja ga je sustigla pred njegovom kolibom i privela.

Pritom su pretražili kolibu, našli cigarete i pištolj koji je oduzet i pustili ga na slobodu uz prijavu i kaznu, koju nije platio jer nije imao novaca. Beretta je u jednom trenutku balistički obrađena i ustanovljeno je da je zapravo oružje kojim je ubijena Ivana Hodak. Nakon toga je policija tražila Šlogara dva tjedna dok ga napokon nije privela, a on je sve priznao i ispričao ovu priču.

Ma kako ona zvučala, predstavlja službeno objašnjenje ubojstva Ivane Hodak. Vjerojatno još nikad komentari ispod tekstova i rasprave na forumima nisu tako jednoglasno odbacili priču kao nemoguću i nevjerojatnu. No, policija se ne obazire na komentare, kako uglednih kolumnista tako i anonimnih komentatora i dalje drži Šlogara ubojicom koji je priznao svoje nedjelo.

Je li Šlogar stvarno ubojica bez ikakvih moralnih i etičkih normi, kakvim ga sada proglašavaju ili je osoba koja je pristala biti ubojica/žrtveni jarac u zamjenu za topao krevet, tri obroka i krov nad glavom do kraja života, ostat će zagonetka.