Peter Weisz, umjetnik je međunarodnog ranga i ugleda, državljanin više zemalja ( Hrvatska i Izrael),građanin i obitavatelj mnogih mjesta, širom svijeta, trenutno je u atelijeru u Slavonskom Brodu, gdje marno slika, onako nekoliko dana zaredom, žestoko i slobodno, prebirući po svojim mislima, slušajući glazbu, prelistavajući i zagledajući u brojne crteže, koji su srećom zabilježili niz važnih trenutaka dok je cijeli događaj izblijedio i zaboravilo se na njega, promatrajući slike na zidovima i samo za tren pomišljajući kako bi možda bilo dobro da je taj zadnji potez izveo sporije ali snažnije, ali sada, čekaju ga mnogi prazni listovi papira, različiti formati platna, potpuno novi i čisti za prihvat sjećanja, na dijeljenje uspomena i zbivanja koja se ne mogu zaboraviti jer ona su neizblijediva

Peter Weisz realizirao je obimno djelo, slika odavno, u svakoj prigodi, gotovo ponekad i bez pravoga povoda, realizirajući niz figurativno nefigurativnih ciklusa, na pojedinim slikama apstrakcija je nasuprot figuracije, na drugima su čvrsto prepleteni u vrtlogu strasti odvijanja života i prisjećanja raznovrsnih fragmenata jasnih ili skrivenih lica, otvorenih pogleda, glasno izrečenih riječi, povika ili šapta, ponegdje u tami, u mraku, u muku.

Zanimljiva kompozicijska rješenja Petera Weisza, nevakidašnje simbolike, primjerenog kolora, koji je točno, vrlo precizno određen, ni preslab, ni agresivan, odmjeren, dolikuje, odgovara atmosferi ,tempu gibanja, ritmu vibracije kararakteristične za svaku sliku, pojedinačno.

Opus Petera Weisza iznimno je zanimljiv, postavlja mnoštvo pitanja dok mi, gledatelji u slikama tražimo elemente koji bi nas upućivali na cjelinu pravog, cjelovitog odgovora.

Zanimljiv je i položaj raznolikih tijela koji se pojavljuju na Weiszovim slikama, riječ je o oblicima koji lebde ( održavaju se na određenoj visini bez kretanja), nošeni na nevidljivim krilima, na magičnim vjetrovima, negdje u prostorima između svijetova, na početku ili kraju, u središtu praznine, u tami, širom otvorenih očiju, bez glasa, kao jasni i nedvojbeni simbol jedino žive zajedničke memorije, koja će sve nadživjeti i sačuvati svoj glas, svoj krik za budućnost.

Slikar ostavlja bojom svoj trag na bjelini platna, svjedočeći o dobroj komunikaciji sa svojom nutrinom, slušajući je, često joj se prepuštajući , tražeći u dubinama sjećanja odgovore na upite koji se pojavljuju danas, prijeteći ili se radujući.

Ciklusi Petera Weisza gledatelja ne ostavljavaju ravnodušnim, naprotiv snažno potiču na promišljanje o dužini dana i kratkoći življenja, o ljepoti i tuzi, o sreći i bolu, radosti i nesreći, dok prozirni oblak lebdi iznad nas.

Peter Weisz je autor opusa koga možemo nazivati i slikarstvo života jer je djelo posvećeno životu i svetosti života, neprocjenjivoj vrijednosti života svakog pojedinca i neopisivost žalosti kada se život ugasi.