Na žalost, izlazak reprezentativne monografije o kompleksnom opusu akademskog aslikara Duška Šibla i njezina prezentaciju uz prateću izložbu, poklopila se s pojavom vuirusa, koji je sve aktivnosti pomalo smanjivao a onda i gotovo definitivno utišao.

Šteta jer je na ovoj sjajnoj knjizi radilo niz kreatora, a slikar kaže"Zahvaljujem nakladniku Art Studiju Azinović, Emilu Azinoviću, autorici teksta Ivi Korbler, recenzentima Milanu Bešliću i Barbari Vujanović, na redakturi i korekturi Marinu Ivanoviću, prijevodu na engleski Sanji Alexander Pehnec, na fotografijama Goranu Vraniću, na dizajnu Borutu Benčini."

„Zbog monografije sam prije nekoliko mjeseci počeO kopati po ladicama tražeći staru dokumentaciju i fotografije. Kako smo se dosta seljakali nisam našao puno, ali što sam pronašao bilo je kao vremeplov. Zaboravljeni događaji zabilježeni na crno bijelom fotkama vratili su se u tehnikoloru. Pronašao sam i fotke starih davno prodanih, preslikanih ili zagubljenih radova, isječke osvrta iz novina i masu drugih stvari. Sve je to posloženo u monografiji."prisjeća se slikar.

Svakako valja pripomenuti kako bi živa izložba slika ovoga slikara bila pravi trenutak za prezentiranje odabranih djela iz niza ciklusa na kojima je Šibl radio i koji su nastajali u nizu atelijera, naime Šibl je aktivno slikao ( i slika) u Zagrebu, donedavno i u Dubrovniku a sada u Opatiji i naravno u dalekom Londonu, dograđujući svoj impozantni opus novim slikama i kolažima.

Govorećo o svom slikarstvu, slikar ističe :"Moje slikarstvo je opsesivno, intuitivno i spontano. Proces rada mi je važniji od rezultata i zato ponekad preradim ili izgubim sliku. Kompozicija ne planiram nego odmah idem u ,napad' na platno sa velikom energijom i širokom gestom.

To je gotovo kao trans.Nastojim prenijeti na platno moje trenutačno emotivno stanje. 

Najviše me zanima čovjek - fizički i psihički aspekt. 

Krenuo sam od naivnog realizma, preko Njemackog Ekspresionozam, Piccasa, Bacona, Hermana, Ivančića i drugih i dosao do ovog današnjeg pročišćenog izraza kojim bojom i gestom pokušavam izraziti moje vidjenje ljudske prirode..."

Kontinuirano slikajući i izlažući na brojnim izložbama kako u domovini tako i u inozemstvu, Šibl se uspješno izborio za istaknutu poziciji u suvremenom ne samo u hrvatskom slikarstvu.

Slikar Duško Šibl izgradio je impresivan opus, sačinjen od niza zanimljivih i izazovnih ciklusa, od figura u pokretu, preko portreta i kolaža do krajobraza, ciklus pejzaža nije uvršten u ovu monografiju a o njima slikar govori:

„Tematski i stilski su sasvim drukčiji i nadam se da će jednog dana dobiti vlastitu .

Slikao sam ih u iznimnim okolnostima za vrijeme Domovinskog Rata u Dubrovniku kada sam mislio da će zelena arkadija dubrovačke okolice zauvijek nestati. Htio sam sačuvati moje intimno viđenje čempresa ocrtanih na nebu, mora i intenziteta boja prirode. Uzor su mi bili dubrovački slikari 20.stoljeća."

O važnosti ciklusa figura u pokretu, slikar napominje.

."Ciklus Figure u pokretu, to je valjda nešto što nosim u sebi od djetinjstva. Kada sam bio dijete, fascinirala me reklama na krovu zgrade, na Trgu, od Chromosa, figura koja maše četkom. Moja se mama bavila plesom, bila je balerina,kao maloga me je vodila u HNK-a. Svojedobno sam za balet Doktor Faustus Milka Šparembleka u zagrebačkom HNK-u napravio plakat. Zanima me jako pokret, ples. Zanima me i futurizam, moderno doba. Ja sam slikar koji koristi klasične materijale. Jako brzo slikam. Meni je puno važniji proces stvaranja od rezultata."

I dodaje:

„Moje su figure simbol svega, ljudske figure, ne oblačim figure jer ih to sputava. Kada gledam baletnu predstavu ne volim da kostimi sputavaju, volim da se vidi pokret mišića i tijela. Meni je najvažniji pokret."

Nadajmo se da će nam bolja situacija omogućiti novo izlaganje Šiblovih ciklusa, ponajprije u Splitu iduće godine, ali i u drugim izložbenim prostorima.