Dinamo se i treću godinu zaredom prošetao do naslova prvaka Hrvatske. Ponovno su ‘modri’ na našim terenima bili ‘svemirski brod’ za slabašnu konkurenciju, i sve dok Luka Modrić bude nosio Dinamov dres, takav trend će se nastaviti i ubuduće. Ova sezona se nije po ničemu razlikovala od prethodne dvije. Hajduk je uoči sezone bio jako opasan suparnik, ali samo na riječima. Već nakon nekoliko kola i kikseva Splićana na ‘malim terenima’, bilo je jasno da će HNL ponovno biti ‘jednosmjerna ulica’. Ulica koja vozi u Maksimir.

Branko Ivanković definitivno je najzaslužniji čovjek za Dinamovu 10. titulu naslova prvaka, iako još od siječnja nije na platnoj listi Zdravka Mamića. Njegov nasljednik Zvonimir Soldo trebao je samo završiti posao, što baš i nije bila ‘nuklearna fizika’. Makar i Soldi treba odati priznanje da je u međusobnim okršajima srušio Rijeku i Hajduk.

Slavlje Dinamova naslova nikada nije bilo tužnije. Kišni Čakovec  sigurno nije bilo idealno mjesto za razuzdane proslave, a ni u zagrebačkom klubu Sokol nije se ispijao šampanjac u hektolitrima. Svjesni su ‘modri’ da posao nije do kraja obavljen i da bi prava fešta mogla uslijediti tek nakon finala Kupa. Jer protiv Međimurja nema smisla slaviti. S druge strane, Hajduk je druga priča...   (VM)