Proteklo razdoblje obilježila i višestrukost, doista nesvakodnevna pojava umjetnika Vitolda Košira, diplomiranog kipara, diplomiranog glazbenika i strastvenog sokolara,(što je prvo, drugo ili treće, ne znamo a vjerojatno ni on sam nije siguran,kako ide redoslijed, što nije ni važno, jer se bavi svim tim aktivnostima, gotovo istodobno).

U kiparstvu je Košir ostavio značajan trag svojim reljefima, više metarskim skulpturama, različitih veličina, oblika ali jedinstvenog dojma koje ostavljaju na gledatelje, svima koji im se približe.

Niz ovih reljefa završio je u modernim, prostranim poslovnim prostorima, instaliranih na dovoljno velike plohe zida, koji mogu praktično poslužiti za njihovu delikatnu prezentaciju a prostor svojim obimom omogućuje skladno uklapanje umjetničkog djela u svakodnevne radne i druge obaveze.

Prednost ovakve prezentacije je velika.

Ponajprije, da je bilo koji reljef završio u vanjskom, slobodnom prostoru, trga ili prostrane ulice, rijetko bi tko zastao, u nekom slučajnom, nevažnom trenutku, odjednom,željeći protumačiti sam sebi a poslije možda i drugima ako ih odgonetne, što znače svi oni simboli, ovali, linije, konstrukcije, dok je u poslovnom prostoru to sasvim drugačije jer djelatnici, posjetitelji kontinuirano su izloženi suočavanju s reljefom i vremenom ih on sve više zanima.

Reljef postaje stvarni, živi dio njihove stvarnosti, prepun samo njima razumljivih i upornošću razotkrivenih znakova..

Reljefi se pretvaraju u svakodnevne, nezaobilazne živuće elemente, nisu osamljeni brončani spomenici usred parka, o kome se uglavnom ne zna mnogo, osim da je tamo oduvijek.

Reljefi Vitolda Košira žive svoje pune života uklopljeni u stvarnost svih onih s kojima dolaze u kontakt i koji ih vide, gledaju, čitaju i pamte.