Suvremeni hrvatski umjetnik, slikar Mladen Žunjić, poznat po značajnoj i raznovrsnoj ali iznad svega po zanimljivoj i često izazovnoj produkciji akrila i ulja na većim i velikim formatima platna uz čvrsto prevladavanje nefigurativnih motiva i dalje nastavlja strastveno slikati u svom zagrebačkom atelijeru, realizirajući brojne zamisli.

Nedavno smo imali prigode vidjeti nazočnost novih tema na njegovim, sve većim platnima ,150 x 100 cm, (doista me zanima, do kojih će veličina, formata ići slikar, možda čak razmišlja i o fresko slikarstvu na impozantim površinama) s istaknutom nazočnošću skulpturalnih prikaza.

Žunjić slika zamršene, poluvidljive, uvijajuće fragilne oblike skulptura u nastajanju, u rađanju s izrazito nježnim, suptilnim kolorom u volumenu pulsirajuće ali i umirujuće energije jer to je energija koja hrani oživljenu skulpturu.

Da, energija miruje, osjeća se tek minimilna pokretljivost sraslih, uraslih elemenata koji će uskoro činiti jedinstveno tijelo, izniklo poput biljke iz mora energetskih naboja.

Slikar i dalje snažno ustrajava na građenju i izgrađivanju imaginarnog svijeta u kojem je različitost formi nužna za opstanak novostvorenog krajolika, izmjenjujući tek ritam, pa bi gotovo svaka Žunjićeva slika mogla nosi određeni glazbeni naziv, koji bi 'precizno govorio o njezinom stvarnom karakteru.

Novi ciklus skulpturalnih prikaza slikara Mladena Žunjića, logični je autorov korak naprijed, postupno ali i kontinuirano dosizanje zamišljenih razina likovnog djela, opusa u cjelini.

Već sada je ukupni slikarski opus Mladena Žunjića izrazit i poseban, osebujan i intrigantan.