Izuzetno velik broj mladih igrača video igrica - punih 8,5 posto - pokazuje znakove ovisnosti o igranju igrica otkriva istraživanje provedeno na sveučilištu u Iowi.

Ne radi se tu tek od djeci koja previše vremena provode igrajući video igrice. Njihova ovisnost utječe na uspjeh u školi, odnose u obitelji, odnose s prijateljima te predstavlja pravi zdravstveni problem, kažu autori istraživanja.

Douglas A. Gentile, razvojni psiholog kaže da je njegovo istraživanje prvo koje je dokumentiralo prevalenciju ove ovisnosti na nacionalno reprezentativnom uzorku djece i adolescenata.

"Ono što me najviše zabrinjava je ukupni postotak, tj. ogroman broj djece koja imaju stvarnih problema zbog video igrica i ne znaju kako ih riješiti. Mislim da se sada suočavamo s istim problemima s kojima smo se borili prije 40 godina kada je bio alkoholizam u pitanju". Dodaje da je trebalo nekoliko desetljeća da se alkoholizam prepozna kao bolest te tako objašnjava neslaganje stručnjaka oko toga postoji li uopće ovisnost o video igrama.

Mislim da se sada suočavamo s istim problemima s kojima smo se borili prije 40 godina kada je bio alkoholizam u pitanju. Douglas A. Gentile

Ovo je istraživanje obuhvatilo preko 1.178 djece u dobi od 8 do 18 godina. Djeca su ispunjavala upitnik pomoću kojeg su procjenjivala koliko i kako igraju igrice. Pitali su ih: "Jeste li ikada igrali igrice da biste zaboravili na probleme ili da vam pomognu da se osjećate bolje?", "Jeste li ikada lagali obitelji i prijateljima o tome koliko ste vremena igrali igrice?".

Kako bi izmjerili patološko igranje kod djece korišeni su isti kriteriji koji se koriste pri dijagnostici patološkog kockanja. Igrači su svrstani među ovisnike ako su zadovoljili šest od 11 kriterija.

Ovisnici o igrama igrali su igre znatno češće i dulje, imali su lošije ocjene u školi i imali su više problema s pažnjom u školi od djece koja su igrala igrice, a nisu klasificirana kao ovisnici. Također, što se moglo i očekivai, imala su i više fizičkih problema povezanih s igranjem igrica kao što su bolovi u ruci i zglobovima.

Također, dva puta učestalije im je dijagnosticiran ADD, i dva puta učestalije su sudjelovali u fizičkim obračunima s vršnjacima.

Psihijatrica Cheryl K. Olson pak misli da nije baš objektivno uspoređivati ovisnost o kocki i ovisnost o igricama: "Nije isto kad dijete laže mami o tome koliko je dugo igralo igrice i kad odrasla osoba laže ženi o kockanju".  

Vođa istraživanja pak kaže da ako roditelji misle da dijete ima problem s ovisnošću, vjerojatno su u pravu i trebali bi slušati svoj unutrašnji glas. Kad igranje video igrica postane kompulzivno i rezultira s izostajanjem iz škole ili izbjegavanjem igranja s vršnjacima - ono može upućivati i na druge ozbiljne psihičke probleme.

"Ono što često primjećujemo jest to da je ovisnost o igricama tek vrh brijega" kaže dr. Michael Brody, psihijatar i predsjednik američke Akademije dječje i adolescentske psihijatrije. "Ispod tog vrha u pravilu ćete naći puno depresije i anksioznosti. Jednostavno staviti etiketu "ovisnost o video igricama" bilo bi previše površno. (metro-portal)