Tom Gotovac u prirodnoj veličini, preliven 'zlatom', potrbuške leži ljubeći tlo na početku Ilice kod Trga, privremeni je spomenik čijim su postavljanjem organizatori obilježili svečano otvaranje 4. Zagrebi! Festivala, započetog sinoć dokumentarnofilmkim programom u Dokukinu. Djelo kipara Krešimira Katanića hommage je Gotovčevom performansu izvedenom na istom mjestu prije 30 godina, a koji, u svjetlu ovogodišnje teme - fenomena zviždača, pripada u kulturnozviždački akt. Otvorenju su prisustvovali stručni savjetnik za programe urbane kulture i kulture mladih Petar Latinčić i predstavnica Gradskog ureda za gospodarstvo, odsjeka za turizam Monika Mikulić.

Nasred trga bana Jelačića pažnju je u podne plijenio i jedan narančasti bager. Nakon svih događanja posljednjih godina u starogradskoj jezgri, zadnje što bi itko pomislio je da će bager zaplesati s čovjekom u dirljivom duetu na glazbu Camille Saint-Saënsa, Bellinija i Julesa Masseneta i glas Marie Callas. Nesvakidašnju plesnu predstavu Transports Exceptionnels, francuska plesna skupina Beau Geste tijekom dana izvela je još jednom, i time Zagreb dodala u niz iza Rio de Janeira, Monaka, Praga, Londona, Dublina, Cape Towna, Bruxellesa, Madrida, Barcelone, Lisabona, Montreala, New Yorka i brojnih drugih gradova u preko 40 zemalja, koji su u više od 400 izvedbi svjedočili plesu Philippea Priassoa i glomaznog građevinskog stroja.

Kao uvod u predavanje glavnog gosta Festivala dr. Jeffreya Wiganda u kinu Europa je prikazan holivudski hit Michaela Manna Probuđena savjest, nominiran za čak sedam Oskara (iako su ga svi zaobišli). Film je snimljen prema životnoj kalvariji dr. Wiganda, kojeg u filmu glumi Russell Crowe, dok producenta emisije 60 Minutes u kojoj je Wigand iznio kompromitirajuća saznanja o svom poslodavcu, jednoj od najvećih američkih duhanskih kompanija, utjelovjuje Al Pacino.

Istovremeno su se na galeriji kina za okruglim stolom, koji je moderirao kolumnist Jutarnjeg lista Boris Vlašić, uz Wiganda okupili domaći zviždači Robert Matijević iz Carine, Ankica Lepej, bivša službenica Zagrebačke banke, Srećko Sladoljev iz Imunološkog zavoda, te psihologinja Mirjana Krizmanić i bivša državna odvjetnica Jadranka Sloković. Osim o glavnom pitanju koje je postavljeno u naslovu okruglog stola Istina bez straha - Je li bilo toga vrijedno? pred i s publikom se raspravljalo o osobnoj i društvenoj savjesti, moralu i vrijednostima, čišćenju društva od korupcije, odgovornosti prema svom poslu i općem dobru, strepnjama i posljedicama razotkrivanja uglavnom državnih afera te nivou zakonske zaštite zviždača.

U svom predavanju Inside the Insider dr. Wigand se bavio pravom, filozofijom i znanošću. Počevši od razvoja svog dramatičnog slučaja, govorio je o svojem angažmanu na denormalizaciji duhana, o borbi za legislativu i rezultatima koji su omogućili okružje oslobođeno od dima te o svojim naporima da se negativno obojena riječ 'zviždač' (koja upućuje na 'cinkaroša') zamijeni formulacijom 'osoba od savjesti', kako se sam naziva. U argumentaciji se koristio se mišlju Aristotela prema kojem činiti dobro daje osjećaj sreće, što je pravi motiv dobrog djelovanja, za razliku od onog koji dolazi od straha od posljedica. Svim građanima poručio je da slušaju svoju savjest i djeluju prema njoj.

Nakon prvog festivalskog dana kada su se u Dokukinu mogli pogledati filmovi Revolucija 101 i Plaćeni ubojica - Soba 164, drugi dan su na programu bili filmovi Ne baš taliban i reprizno Plaćeni ubojica - Soba 164. Izraelski film redatelja Dorona Tsabarija Revolucija 101, prikazan u suradnji s Mediteran Film Festivalom, u kombinirano dokumentarno-fikcijskom materijalu prikazuje borbu redatelja i producenta da ponovno uspostave pojam javnosti u 'javnom emitiranju'. Dvojicu protagonista pratimo kroz razdoblje od sedam godina, tijekom kojeg se suočavaju s korupcijom, nefleksibilnošću i iskvarenošću.

Film o meksičkom bivšem plaćenom ubojici, članu meksičkog narko-kartela koji postaje zviždač, Plaćeni ubojica - soba 164 redatelja Gianfranca Rosija, odvija se u sobi broj 164 motela na američko-meksičkoj granici u kojoj 'el sicario', već nekoliko godina u bijegu, objašnjava svoj prošli život u kojem je ubio, mučio i oteo stotine ljudi. Pobjegavši iz Meksika i odmetanjem od mafije, glava mu je procijenjena na 250 000 dolara. Belgijski film Ne baš taliban jordanskog redatelja Fadija Hindasha o frustraciji jednog čovjeka prema generaciji mladih, 'modernih' Arapa koji se doimaju kao zapadnjaci, ali su konzervativniji i od tradicionalnih Arapa, bavi se licemjerstvom na Bliskom istoku.