Njemački znanstvenici uočili su da se šišmiši koriste raspoznavanjem glasova kako bi pronašli pripadnike svoje vrste u mraku, što bi moglo uvelike promijeniti istraživanje razvoja komunikacije među životinjama.

Dugo je poznato da šišmiši ispuštaju zvukove vrlo visokih frekvencija kako bi se lakše snalazili u prostoru i hvatali plijen u mraku. Međutim prema istraživanju znanstvenika u Tuebingenu, ove životinje raspoznaju druge pripadnike svoje vrste.

Znanstvenici su prvo testirali sposobnost životinja da naprave razliku između zvukova različitih šišmiša, a kada je to potvrđeno, računalno su proizvodili zvuk a šišmiši su se različito ponašali, ovisno o tome čiji je zvuk imitiran.