DW: Gallup International Association provela je u travnju ispitivanje javnog mišljenja u 17 zemalja, između ostalog u Njemačkoj, Indiji, Italiji, Bugarskoj, Rusiji i SAD-u. Što je novo u ovoj anketi u usporedbi s proteklom koja je provedena u ožujku?

Kancho Stoychev: U posljednjih nekoliko tjedana strah od koronavirusa povećao se u gotovo svim zemljama obuhvaćenim ispitivanjem. Na primjer, u SAD-u se broj ispitanika koji se boje da bi se oni ili članovi njihovih porodica mogli razboljeti od korone povećao za 25 posto. I na Tajlandu, u Švicarskoj, Argentini, Austriji i Japanu se sada više ljudi boji ovog virusa.

S druge strane, u Italiji se stanovništvo naviklo na koronu, jer se zabrinutost zbog infekcije virusom smanjila za 9 posto. Čini se da je talijansko društvo prevladalo najveću točku straha.

Ispitanici u Indiji (91%) kažu da se njihova vlada dobro nosi sa situacijom, u Maleziji 91% u odnosu na 77% u ožujku, u Austriji 86%, u Pakistanu 82% i na Filipinima 80% (u odnosu na 70% u ožujku). Značajan porast odobravanja bilježi se i u drugim zemljama - u Njemačkoj 75% ispitanih smatra da se vlada u Berlinu dobro nosi sa situacijom - u poređenju sa 47% prije nekoliko tjedana. U Bugarskoj je postotak onih koji su zadovoljni borbom protiv korone za sada 77%, dok ih je u ožujku bilo 60%.

Vaše istraživanje pokazuje da sve više ljudi prihvaća činjenicu da je prijetnja realna. Postoje li zemlje u kojima je došlo do promjene po tom pitanju, u odnosu na prvo istraživanje?

Gotovo dvije trećine (63% u odnosu na 59%) ispitanika u svijetu ne vjeruje da je prijetnja virusom preuveličana. Međutim, trećina (38%) i dalje vjeruje u suprotno. 4% se ne može opredijeliti. U kontekstu globalnog širenja virusa i odgovarajućih vladinih mjera naše istraživanje pokazuje da sve više ljudi prihvaća činjenicu da je prijetnja stvarna. U SAD se uvjerenje da je prijetnja realna udvostručilo (72% ispitanika sada u to vjeruje za razliku od 36% u ožujku).

Ovo istraživanje pokazuje da većina stanovnika i dalje podržava svoje vlade u borbi protiv koronavirusa, kao i da su u te svrhe spremni žrtvovati određena prava. Da li ovaj zaključak vrijedi za svih 17 zemalja u kojima je provedeno ispitivanje ili postoji li razlika između njih?

Najveći postotak nezadovoljstva vladom u borbi protiv Covida-19 zabilježen je na Tajlandu - 81% se ne slaže sa tim da se njihova vlada dobro nosi s trenutnom situacijom. Japan je i dalje na drugom mjestu po nezadovoljstvu - sa 69% (porast od sedam posto). Javnost u Sjedinjenim Državama je podijeljena - 48% je zadovoljno vladinim mjerama, dok 48% nije.

Prema vašem istraživanju, povećana je spremnost ljudi da žrtvuju čak i dio ljudskih prava ako to može pomoći u sprječavanju širenja zaraze. Ali, samo 17% ispitnika smatra da demokracija nije efikasna u trenutnoj krizi. Tu postoje velike razlike između 17 zemalja, možete li nam to pojasniti?

Rastuća prijetnja utjecala je na našu spremnost da žrtvujemo neka naša osnovna prava ako to koristi zaustavljanju širenja zaraze. Najveća spremnost za to je u Pakistanu (92%), Indiji (91%), na Tajlandu (91%), ali i u Austriji (86%), Njemačkoj (89%), Italiji (85%) i Švicarskoj (86%).

41% ispitanika očekuje da će se svijet vratiti manje-više na stanje kakvo je bilo prije krize. Međutim, 45% vjeruje da će doći do velikih promjena u potpuno novom svijetu nakon koronakrize. Polovica ispitanika izrazila je nadu da će velike svjetske sile bolje surađivati. 28% je suprotnog mišljenja i smatra da bi se sukobi mogli povećati. Preostalih 22% nisu sigurni.

Aktuelna kriza takođe ozbiljno utječe na ekonomiju. 15% ljudi širom svijeta kažu da su izgubili posao, a 12% da sada imaju skraćeno radno vrijeme. Ali postoje i neki drugi zanimljivi podaci. Tako trećina navodi da kriza nije utjecala na njihov obim posla i plaću. Tu postoji jaz između bogatih i siromašnih zemalja.

Trenutno više od trećine ispitanika kaže da su izgubili značajan dio svojih prihoda, posebno u Argentini, Indoneziji i na Tajlandu. Najveća postotak ljudi čiji život još nije promijenjen u pogledu zaposlenosti i plaća zabilježen je u Austriji, Njemačkoj i Japanu. Dobra vijest je da demokratski principi pokazuju znakove istrajnosti u ovim teškim vremenima.

Koji je zaključak, šta dolazi nakon koronakrize?

Ako možemo govoriti o reakciji koja je nesrazmjerna u odnosu na stvarnu prijetnju , onda je to fenomen nazvan "masovna neuroza". Koronavirus nesumnjivo postoji, ali taj problem nije "gigantski". Manje ljudi je umrlo ili se razboljelo od korone nego tijekom prethodnih epidemija gripe, računajući i ovu najnoviju. To su argumenti koji se, s druge strane, potpuno zanemaruju. To znači da teška bolest nije u našem tijelu, već u našim glavama.

Koronavirus nije prvi fenomen koji je izazvao iracionalni strah globaliziranog homo potrošača (homo consumera). Još se sjećamo panike (ali, čini se da je ipak želimo zaboraviti) koja je uslijedila zbog idiotske ideje o raspadu kompjutorskih sustava na prijelazu u 21. stoljeće, potom ptičje grip, SARS-a ili ozonske rupe koja je iznenada nestala.

Ovo nije anegdota ili epizoda koju gledamo, već je osnovni problem zapadne civilizacije. A glavno pitanje ostaje: hoće li ova masovna histerija (i njen medijski odgovor) stvoriti imunitet na masovne strahove kod ljudi u zapadnim društvima?

Panika je kulminacija niza globalnih strahova u posljednja dva desetljeća. Razlozi ove masovne psihoze leže u prirodi potrošačkih društava i u načinu na koji se elite odnose prema strahovima. Situacija sliči uvjerljivo opisanom "Samoubojstvu civilizacije", autora Arnold Toynbeeja.

Izlaz iz horor filma, u kojem živimo, bio bi Happy End - u ovom slučaju cjepivo. Glavni problem je što bi privredna katastrofa, u trenutku kada cjepivo bude dostupno, mogla itekako nadmašiti koronakrizu i prerasti u tragediju puno većih razmjera.