Kada je Cowell završio u Americi, gotovo ismijan zbog svojih ideja izloženih britanskim televizijama, zlobni jezici govorili su da mu je i bolje prodavati svoj britanski naglasak i poslovičnu nadmenost Amerima, jer u Britaniji takvih ima na svakom uglu. Kako su se samo prevarili ...

Cowell se vratio u Britaniju nemjerljivo jači i veći nego što je ikad bio i potpisao ugovore na astronomske iznose s ITV-om za Britain's Got Talent i X-Factor, koji su njegovo bogatstvo doveli na 120 milijuna funti u svega par godina. Ova sezona X-Factora, koja počinje u kolovozu, je i zadnja po tom ugovoru, a unatoč slapovima novca u ponudama ITV-a za produžetak, Cowell je odlučio krenuti dalje.

Njegova je želja postati najveći, a nakon pokoravanja SAD i Britanije, ostao mu je samo ostatak svijeta. Zato je našao jednako živopisnog partnera, mogula TV prodaja Sir Philipa Greena, čije 4 milijarde funti mu mogu bitno olakšati zadatak.

Ideja dinamičnog dua je osnovati produkcijsku kuću koja će nemilice eksploatirati već dobro uhodane formate i smišljati nove, uz upravljanje karijerama zvijezda koje stvaraju. Svojevrsni one-stop shop za instant popularnost trebao bi, prema željama svojih osnivača, ući u ravnopravnu bitku s Hollywoodom za medijski celebrity prostor i oteti što veći dio kolača koji je, najblaže rečeno, zastrašujuće velik.

No, kada se uzme Cowellova popularnost i inventivnost i spoji se s proračunatim mozgom najvećeg trgovca bofl robom na malim ekranima, dobiva se gotovo sigurno pobjednička kombinacija koja će nas zasuti novim škotskim domaćicama i krezubim dostavljačima pizza anđeoskih glasova, pronaći sve nevjerojatne plesače na uglovima geta širom svijeta i izbiti nam i zadnju kunu iz džepa za telefonski račun ili novi CD.