"Poštovana ekipo Mietparka! Za našu maturalnu zabavu tražimo jedan veliki trampolin. (...) Obzirom da baš nemamo puno novca, željeli bismo ga unajmiti što je moguće povoljnije. Možete li nam možda poslati ponudu? Lijep pozdrav, Maik Luu"

Kad je Maik dobio odgovor na svoj e-mail, isprva nije mogao vjerovati svojim očima. Djelatnik tvrtke koja iznajmljuje opremu za zabavne parkove savjetuje učenicima da "se ostave ideja o luksuzu" ako nemaju novca i dodaje: "Ako ste kod nas negdje vidjeli natpis 'poklanjamo', molim Vas da me obavijestite."

Maik je neljubaznom namješteniku oprezno odgovorio kako ništa ne traži besplatno, nego da traži povoljnu ponudu. A tek onda je dobio odgovor koji pršti od bezobrazluka: zaposlenik učenicima proriče da ionako ništa neće postići u životu i da 70 posto maturanata i tako završavi na socijalnoj pomoći i nikad ne dospije "u ligu onih koji zarađuju novac".

"Da li da to objavim?"

Iako Maik Luu nije zagovornik hajki preko interneta, ipak je odlučio objaviti čitavu prepisku na socijalnoj mreži. U samo nekoliko dana je o neljubaznom službeniku saznalo gotovo deset tisuća korisnika, a maturantu su stizale brojne poruke podrške - ne samo iz Njemačke, nego čak i iz SAD-a. Slučaj je dospio i u medije, isprva u lokalni list, ali su o njemu izvijestili i elektronski mediji.

No to nije bilo ništa u usporedbi s reakcijama u mreži: tvrtka za iznajmljivanje opreme za zabavne parkove je na vrat-na nos morala zatvoriti sve svoje kontakte na internetskoj stranici, a neljubazni suradnik je odmah uklonio svoju fotografiju sa svoje stranice, baš kao i fotografiju njegove supruge. To im nije mnogo pomoglo: internetski prosvjednici su preko tražilica lako pronašli i ime i fotografije koje su kolale po forumima.

Makar je Maik bio oduševljen potporom, ipak se trudio svim silama "spustiti loptu". Tako mu je jedan "prijatelj" pisao: "Maik, postao si slavan! Uništi to poduzeće, LET'S BURN IT DOWN!" Odgovor Maika je bio: "Mirno, spaljivanja i stečaja ne mora biti. Ali naš stav stoji i to se računa." Ogromna podrška i reakcija javnosti je urodila i plodom za maturante: jedna konkurentska firma je mladima posudila jedan trampolin - besplatno.

I opravdane optužbe, ali i klevete

Na koncu, u čitavoj toj "oluji" na internetu se nije dogodilo ništa jako loše: pogođena tvrtka je prevelika da bi samo tako propala, a nije loše da će i ona - a osobito onaj njezin bezobrazni suradnik, ubuduće malo više paziti da se ljubazno obraćaju mušterijama. Ali izljevi bijesa su sve češća pojava na socijalnim mrežama, a ponekad imaju i mnogo gore posljedice - osobito kad napad nije argumentiran ili se vodi tek glasinama i lažnim optužbama.

"Shitstorm" se pojavio sredinom prošlog desetljeća i od onda pogađa kako pojedince, tako i tvrtke. Jedan od prvih žrtava je bio američki proizvođač računala Dell protiv kojeg je izbila pobuna korisnika zbog loše usluge i servisa. Cilj napada su bili i Sony, prehrambeni koncern Nestle, ponuđač mobilne telefonije O2, propali lanac drogerija Schlecker...

I kad je napad opravdan, a pogotovo kad nije, glavni savjet stručnjaka glasi: ne inatiti se. Osobito je velika greška spustiti se na razinu napadača, jer onda napadi baš nikad neće prestati. Treba reagirati primjereno, priznati grešku ako je počinjena - i sve ostalo primiti sa dozom humora.

Nema smisla "vraćati loptice"

Podjednako učinkovit savjet glasi: glavu u pijesak, barem na nekoliko dana. Svjetska mreža je brz medij - a pažnja se brzo okreće na neku drugu stranu. Tako se dogodilo i prilikom neumjesnog napada na nogometaša njemačke momčadi Mesuta Özila. Nekima u Njemačkoj još uvijek smeta njegovo (tursko) porijeklo pa se tako na jednom kanalu Twittera pojavila tvrdnja kako jedan od najboljih nogometaša ove zemlje "nije Nijemac". Özilova obitelj je slučaj prijavila kao krivično djelo protiv nepoznatog počinitelja, a nogometaš se nije previše osvrtao na takve rasističke ispade dok bura na kraju nije prošla.

Ali bez obzira na to postoji li za takav napad iz svjetske mreže osnova ili je tek kukavička kleveta nekih koji se kriju u anonimnosti cyber-svijeta, činjenica jest da se taj fenomen više ne može izbrisati iz naše svakodnevnice. Za pripadnike javnog života to može biti "hiperkorektiv", kako ga zove jedan poznati njemački bloger, za privatne osobe to može biti pakao. Ali i njemačka ministrica pravosuđa Sabine Leutheusser-Schnarrenberger je, kada je pitaju o Shitstormu, svjesna da on uvijek može nekoga pogoditi. Zato poručuje: to se ne mora voljeti, ali mora se prihvatiti.