Vrhovni zapovjednik NATO-a u Europi, američki general Christopher Cavoli, zajedno sa svojim suradnicima u vojnom zapovjedništvu Sjevernoatlantskog saveza u belgijskom gradu Monsu, sastavio je plan. Veliki, vrlo veliki plan za obranu teritorija članica NATO-a u Europi od mogućeg napada Rusije. To je prvi sveobuhvatni obrambeni plan NATO-a od kraja Hladnog rata. „To je dramatična promjena", kažu diplomati NATO-a.

Nakon završetka Hladnog rata, Sjevernoatlantski savez se fokusirao na misije u inozemstvu i manje sukobe izvan svog teritorija. Sada, nakon ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine, nacionalna obrana odjednom je ponovo na vrhu liste prioriteta. „Sve u svemu bit će važno unaprijediti ovo jedinstvo i solidarnost", rekao je njemački kancelar Olaf Scholz na početku samita NATO-a u Vilniusu. „Naravno, to uključuje i repozicioniranje NATO-a kao obrambenog saveza, jer moramo se naoružati protiv prijetnje našem teritoriju."

NATO odobrava plan obrane

Osnova za to prestrojavanje je plan obrane iz sjedišta NATO-a koji su šefovi država i vlada članica odobrili u Vilniusu u Litvi. Plan je detaljan, kažu da je ispisano na tisuće stranica i da se točno navodi koje trupe iz koje zemlje će se koristiti i gdje će se odbiti ruski napad.

Detalji vojnog planiranja su povjerljivi. Međutim, diplomati iz NATO-a potvrđuju da vojnici i postrojbe koje će po planu biti premještene u velikoj mjeri postoje samo na papiru, a u stvarnosti još uvijek ne. Vojske u mnogim europskim zemljama su se smanjile, nemaju više dovoljno velike borbeno spremne trupe ili nemaju dovoljno ljudstva.

Potrebno je više postrojbi

Sve to, prema planerima NATO-a, mora se promijeniti da bi obrana bila moguća. NATO želi biti u stanju mobilizirati oko 300.000 vojnika kako bi mogao zaustaviti „rusko čudovište", rekao je predsjednik Litve Gitanas Nauseda. Ono što je sada potrebno su, kao i na vrhuncu Hladnog rata: oklopne jedinice, artiljerija, proturaketna obrana i zrakoplovstvo koje može podržati kopnene trupe. A sve to mora biti i digitalizirano i umreženo s vojnim zapovjedništvom.

Budući da čak i velike države poput Francuske, Velike Britanije ili Njemačke nemaju što ponuditi kada su u pitanju ti zahtjevi, europski partneri u NATO-u prije svega ovise o pojačanju iz SAD-a. Zbog toga je potrebna visoka razina mobilnosti i sposobnost brzog premještanja trupa sa zapada na istočno krilo NATO-a. Na krajnji sjever, ali i na Crno more. U ovom trenutku i dalje postoji problem s mobilnošću. General Cavoli vjerojatno je u svom planu napisao da se mora skratiti vrijeme koje je trupama potrebno da se rasporede.

Veći izdaci za obranu

Diplomati iz NATO-a objašnjavaju da jedino što pomaže jesu - vježbe i opet vježbe. Potrebno je više manevara i veći zapovjedni štab NATO-a u postrojbama koje će se proširiti. Šefovi država i vlada članica shvatili su da moraju potroše više novaca nego ranije da bi postigli nove ciljeve naoružanja, novu razinu trupa i visoku mobilnost. Zato su utvrdili da dva posto BDP-a u budućnosti treba biti donja granica za ulaganja u obranu.

Još od 2014. godine, od prve ruske invazije na istočnu Ukrajinu, cilj je bio dostizanje tih dva posto. Do sada je to postiglo samo jedanaest od 31 zemlje-članice. Njemačka bi prvi put u narednoj godini trebalo dostići tih dva posto, potvrdio je kancelar Olaf Scholz u Vilniusu. Ali to je moguće samo zato što je u obračun uključen i specijalni fond od sto milijardi eura za Bundeswehr. Kada se taj specijalni fond potroši, njemački proračun za obranu ponovo će se smanjiti prema trenutnom srednjoročnom financijskom planiranju savezne vlade.

Ojačati istočno krilo

Paralelno s glavnim planom obrane NATO želi dodatno ojačati svoj istočni bok, odnosno države od Finske na sjeveru do Bugarske na jugu. Sada se na istočnom krilu nalazi osam borbenih grupa NATO-a, ali to je samo snaga bataljuna (oko 1.000 do 1.500 ljudi). One bi trebale narasti najmanje tri puta, do razine brigade. Njemačka je prva i vodeća zemlja u takvoj naprednoj borbenoj grupi NATO-a koja je konkretno najavila raspoređivanje brigade. Pored toga, više postrojbi bi se trebalo staviti u veću pripravnost kako bi se mogle premjestiti na istok u roku koji se mjeri danima, a ne mjesecima, kao što je to do sada bio slučaj.

Pored vlastite obrane, članice NATO-a moraju i Ukrajini koju je napala Rusija jamčiti isporuku opreme i zaliha. Njemačka je na samitu u Vilniusu najavila da će osigurati dodatnih 700 milijuna eura za streljivo i oružje. Francuska želi opskrbiti Ukrajinu raketama dugog dometa koje mogu biti ispaljene iz aviona iza ruskih linija. SAD će isporučiti kontroverzno kazetno streljivo. Ponovo se govori i o borbenim zrakoplovima F-16 američke proizvodnje, koje Ukrajina hitno traži. Do sada su, međutim, pojedine zemlje NATO-a samo obećavale da će obučavati ukrajinske pilote za F-16. Tzv. „koalicija borbenih zrakoplova" te letjelice još nije isporučila.

Iznevjerena očekivanja

Za srijedu (12.7.) predviđeno je da će ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prvi put prisustvovati sastanku novostvorenog Vijeća NATO-Ukrajina na kojem će se razgovarati o daljim koracima u pridruživanju Ukrajine Sjevernoatlantskom savezu. Lideri NATO-a vjerojatno ne žele uputiti službeni poziv za pridruživanje u bliskoj budućnosti. Diplomati još rade na točnom tekstu Izjave o Ukrajini. Ipak, trebao bi biti upućen „jasan signal" da će Ukrajina postati članica NATO-a, najavio je glavni tajnik Jens Stoltenberg. Pitanje je samo kada i pod kojim uvjetima.

Ukrajinski predsjednik je donekle ljutito reagirao na to što nema formalnog poziva. Očekujući više, napisao je na Twitteru dok je putovao za Litvu: „Neviđeno je i apsurdno da nije određen vremenski okvir ni za poziv, ni za članstvo Ukrajine." Od toga koristi ima samo Rusija, optužio je Zelenski „cijenjene saveznike". I najavio: „Neizvjesnost je slabost. O tome ću otvoreno govoriti na samitu."