Zahtjev predsjednicima država ili vlada EU-a i njihovim suradnicima pred sastanak u dvorani za sastanke u zgradi Europe sigurnoj od prisluškivanja je bio konspirativan: svi mobiteli trebaju biti predani službi za sigurnost ili barem potpuno isključeni. U raspravi što učiniti s Bjelorusijom ne smije iz dvorane izaći nikakva informacija - što se inače prilično često događa.

Zahtjev Charlesa Michela svjedoči o dramatičnosti trenutka i značenju zaključaka ovog sastanka. Tek na kraju ovog tajnog sastanka je objavljena zajednička izjava Europske unije kao potpuna složna reakcija na prisilno slijetanje irskog putničkog zrakoplova u Minsk ove nedjelje i uhićenje jednog protivnika tamošnjeg režima i njegove partnerice.

Kod večere su čelnici EU-a  prihvatili čitav popis različitih opcija za sankcije na kojima još treba poraditi Europska komisija i ministarska vijeća članica kako bi onda i formalno stupile na snagu. Osim sankcija, zajednički zahtjev EU-a jest trenutno puštanje na slobodu uhićenog novinara Romana Protaseviča i njegove ruske partnerice Sofije Sapege. Na društvenoj mreži se pojavio video u kojem on objavljuje kako se nalazi u istražnom zatvoru - kako je ta snimka nastala, za sad je nejasno. Ali EU je već i prije od vlade u Minsku zahtijevao puštanje na slobodu zatočenih prosvjednika u toj zemlji - bez ikakvih rezultata.

Neće biti više letova preko i za Bjelorusiju

Europska unija - kako piše - „najoštrije" osuđuje prisilno slijetanje aviona Ryanaira koji je prolazio kroz zračni prostor Bjelorusije na putu iz Atene u Vilnius. Tim činom se „ugrožava sigurnost zračnog prometa" i traži se od Međunarodnog ureda za zračni promet da ispita ovaj „besprimjeran i neprihvatljiv postupak". Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen tu govori čak o „otmici" i „do neba vrištećoj nepravdi", poljski premijer Mateusz Morawiecki optužuje Bjelorusiju za „državni terorizam", a njemačka kancelarka Merkel smatra da je razlog slanja vojnih aviona da prisile putnički avion na slijetanje „potpuno nevjerodostojan".

Bjeloruske službe su taj čin opravdale tvrdnjom kako se u avionu nalazi bomba koja bi trebala eksplodirati u njezinom zračnom prostoru. Nakon slijetanja bomba nije nađena, ali su uhićeni bjeloruski novinar i njegova prijateljica. „Time je došao kraj za doba retorike", smatra predsjednik Litve Gitanes Nauseda.

EU zbog toga u svakom slučaju zabranjuje zrakoplovima bjeloruske kompanije Belavia korištenje zračnih luka u bilo kojoj od 27 članica Unije. Ona inače nudi letove iz Amsterdama, Barcelone, Stockholma i Bruxellesa ne samo za Minsk, nego i u druge destinacije Središnje Azije i Rusije. Isto tako, europskim zračnim prijevoznicima se nalaže da izbjegavaju zračni prostor Bjelorusije. To će europske kompanije koštati goriva i vremena za letove, ali tako i Bjelorusija gubi pristojbe od korištenja njezinog zračnog prostora.

„Ciljane" sankcije protiv gospodarskih grana

EU također širi popis bliskih suradnika bjeloruskog diktatora Lukašenka kojima se zabranjuje ulazak u EU i kojima će biti zamrznuta imovina u Unijiako je posjeduju. Na tom popisu je već osamdesetak osoba još od nasilnog gušenja prosvjeda u Bjelorusiji i progona tamošnje oporbe.

Novina je da EU sad želi uvesti i „ciljane" sankcije protiv određenih gospodarskih grana. EU je drugi po veličini trgovinski partner Bjelorusije s volumenom od oko 11 milijardi eura godišnje. To zapravo nije osobito mnogo, jer Bjelorusija izvozi u EU prije svega drvo i drvenu građu, građevinski materijal i kemikalije. Uvozi opremu i strojeve, prije svega iz Njemačke. EU naravno uvijek mora provjeriti učinak mogućih sankcija i koga će one pogoditi: elitu Bjelorusije ili tamošnje stanovništvo, objašnjava jedan diplomat EU-a prije savjetovanja.

SAD je već uveo širok spektar sankcija protiv Bjelorusije, ali EU je dosad oklijevao. Pogotovo u takozvanoj „nuklearnoj opciji" u kojoj bi se ta zemlja isključila iz bankovnog prometa Swift - o tome se među čelnicima EU-a nije niti raspravljalo. To je drastična mjera kakvu je SAD nametnuo protiv Irana i kojom se tako praktično onemogućuje bilo kakvo međunarodno poslovanje.

Nema mnogo mjera na raspolaganju

Kako se čini, Bjelorusiji će i dalje biti moguće koristiti luku Klaipedu u Litvi koja joj je jedini i najbliži izlaz na more. EU će i dalje biti aktivan u Bjelorusiji u nekim projektima kao što je gradnja autoceste, studentskoj razmjeni ili u olakšicama u dodjeli viza. Ali novog novca iz Bruxellesa za ulaganja u Bjelorusiju za sad više neće biti. „Već postoji gospodarski program u volumenu od tri milijarde eura, ali on će biti suspendiran sve dok se Bjelorusija ne počne pridržavati demokratskih normi", izjavila je Ursula von der Leyen.

Kad je riječ o carinama za robu i usluge iz Bjelorusije, „tu se zapravo nema što više učiniti", objašnjava jedan europski diplomat. Na njezine proizvode se već plaća puna carina jer je ona i u carinskoj uniji s Rusijom. Nikakve povlastice nema jer nije niti članica Svjetske trgovinske organizacije, a status „povlaštenog partnera" EU-a Bjelorusija je izgubila još daleke 2007.

Glavni problem je opet - Rusija

Europskim čelnicima je potpuno jasno kako je Bjelorusiji glavni i najvažniji partner - i politički i na svaki drugi način - Rusija i kako svaka mjera protiv Bjelorusije, već po „zakonu spojenih posuda" znači i zaoštrenje odnosa prema Moskvi. Zato je sad još važnije za EU definirati jasnu strategiju prema Rusiji. Odnosi prema toj zemlji su već na samom dnu još od okupacije Krima, sukoba u Ukrajini i atentata na ruske pripadnike oporbe u EU-u. I ruski ministar vanjskih poslova Lavrov u dogledno vrijeme namjerava ignorirati Europsku uniju.

Načelno, europski čelnici se i dalje žele držati plana od pet točaka koje bi bile preduvjet poboljšanja odnosa. One sežu od zahtjeva Moskvi da se potpuno pridržava sporazuma iz Minska za mir u Ukrajini, jačanja europske obrane protiv virtualnih ili realnih prijetnji iz Rusije, poboljšanja odnosa prema susjednim državama Rusije, selektivne suradnje u samo određenim sektorima kao što je energetika, borbe protiv terorizma i istraživanja svemira pa do boljeg odnosa prema institucijama civilnog društva EU-a i Rusije. Sve je to dogovoreno još 2016., ali se u tome nije daleko odmaklo.

Europskoj uniji zapravo i dalje ostaje nada kako će netko drugi - opet Amerika „probiti led" koji vlada u odnosima prema Moskvi. Prije svega su velika očekivanja od mogućeg susreta novog američkog predsjednika Joea Bidena s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Na njemu se radi, ali i tu ne treba imati velikih iluzija: čak je i veleposlanik Rusije u SAD-u pozvan u domovinu „na konzultacije" i nema nekih znakova kako bi i taj mogući susret bio pretjerano srdačan. No već bi bio veliki korak i da odnosi Rusije prema Zapadu barem prestanu biti sve lošiji.