Hrvati mogu odahnuti, jer pronađeni su krivci za propast hrvatskog gospodarstva. Sanader je u današnjem predizbornom otvaranju svega i svačega širom Slavonije osjetio potrebu svu krivnju za mogući gospodarski kolaps svaliti na nejaka pleća sindikata, preciznije državnih službenika o kojima očito ovisi sudbina ove zemlje.

Kada bi oni pristali da im se plaće smanje 6%, tih par stotina milijuna ušteđenih kuna bi napravilo ključnu razliku, barem tako tvrdi premijer. To što se i dalje za potrebe sumnjivih fondova koje, navodno, posjeduju Slovenci bliski Janši grade Potemkinovi mostovi poput Pelješkog i slične gluposti ne opterećuje proračun s više od nekoliko milijardi kuna pa problema zapravo nema. Osim sa zlim državnim službenicima.

Štoviše, Sanader je imao hrabrosti pred kamerama ispaliti slijedeće: "Mi moramo voditi računa o tome da nas svijet promatra kao i svaku drugu zemlju u Europi, te da će ključno pitanje statusa Hrvatske u međunarodnoj zajednici i finacijskim institucijama biti može li ili ne upravljati svojim javnim financijama. Ako ne može onda se zna što nam slijedi - bankrot i raspad sustava. Mi to ne možemo i nećemo dopustiti", zaključio je Grinch pozivajući pozivajući sve aktere socijalnog dijaloga na odgovornost. Kako je i on među njima, ili ne čita novine ili mu Mehun svako jutro servira specijalna izdanja rađena samo zbog njega, jer je cjelokupna hrvatska javnost unisono osudila muljaže na Pelješcu.

Osoba koja je još krajem studenog prošle godine na križ raspinjala sve koji su se drznuli izreći zabranjene riječi „kriza" i „recesija" u njegovoj blizini, sada najednom mijenja ploču: "Situacija je teža nego prije nekoliko mjeseci kad smo radili proračun i naprosto se mora voditi računa o tome da na rashodovnoj strani možemo potrošiti onoliko novca koliko na prihodovnoj skupimo uz mali deficit od oko jedan i pol posto. To su mogućnosti Hrvatske", otkrio je toplu vodu premijer.

Uglavnom, nakon što Vlada jednostrano raskine kolektivni ugovor i smanji plaće liječnicima i sličnim „službenicima", oni će se vjerojatno pojaviti na ulici. Na radost premijera koji će moći cjelokupnoj hrvatskoj javnosti objasniti da njegovi satovi, mostovi, opere, autoceste i slične sitnice nisu ništa u usporedbi s borbom radnika za svoja prava, jer eto oni ruše državu i zato tonemo u propast.