Christie Stewart se ne bavi psihologijom i nije stručni terapeut za osobe koje ranjavanju same sebe. No, i sama je prošla kroz pakao samoozljeđivanja, a svojim je iskustvom pomogla brojnim tinejdžerima. Ovo je njezina priča: 

Osjećam kako se ljutnja gomila u mom tijelu, kao da se utapam u njoj nakon još jedne bučne svađe s roditeljima. Trčim u svoju sobu, lupam vratima. Želim se smiriti, ali to mogu samo kada gledam svoju krv. Bez razmišljanja posežem za nožem i prislanjam ga uz ruku. Rez prekida ljutnju i suze, daje mi kontrolu.

Prvi puta sam samu sebe ozlijedila sa 13 godina i nisam imala pojma da će samoranjavanje postati sastavni dio mog života idućih 13 godina. Nisam znala kako se nositi s emocijama, a izlaz sam pronašla u samoozljeđivanju. Dobila sam moć.

Nakon osmogodišnje terapije, na YouTubeu sam 2005. naišla na nekoliko videa u kojima ljudi govore o svojim životima i problemima. Odlučila sam pod nadimkom "xsullengirlx" progovoriti o vlastitom slučaju. Odjek je bio nevjerojatan. Počeli su mi se javljati ljudi iz cijelog svijeta koji su i sami imali problema sa svojim mislima i samoozljeđivanjem. Moja priča im je pomogla da shvate da nisu jedini koji se nose s takvim problemom.

Najmanje 14-24% mladih se barem jednom odlučilo na samoranjavanje, pokazuje istraživanje Sveučilišta Guelph u Kanadi.

YouTube - dobre i opasne strane

Ostala sam aktivna na YouTubeu. Znala sam da su mnogi gledatelji tinejdžeri. Snimanje videa za mene se pretvorilo u sastavni dio terapije.

S druge strane, neki korisnici su postavljali snimke ozljeda i veličali samoranjavanje. Istraživanje objavljeno u časopisu Pediatrics zabrinulo je roditelje. "Mladi koji se samoranjavanju pronalaze podršku na internetu", napisao je voditelj istraživanja sa Sveučilišta Guelph i dodao: "Posebno je opasno kada se takvo ponašanje predstavlja kao normalno, a na nekim mjestima se čak i potiče."

Snimke prikazuju svježe rezove i rane, u pozadini svira agresivna glazba, a nerijetko su režirane kao da se radi o seksi glazbenom spotu. Cilj je privući mlade i činjenica je da su te snimke vrlo su primamljive.

>>Snimke samoozljeđivanja sve popularnije na YouTubeu

Važno je prepoznati razliku između takvih snimki i onih koje doista mogu pomoći vama ili vašem djetetu. Roditeljima savjetujem da razgovaraju s djecom. Mentalno zdravlje, a pogotovo samoozljeđivanje za mnoge je tinejdžere tabu tema. Nadam se da ću svojim radom proširiti svijest o samoozljeđivanju i pomoći osobama koje se bore s tim problemom.

Za mene osobno svaki dan predstavlja novi izazov. Napredujem polako, ali se više ne bojim razmišljati o oporavku. Razgovorom se sa problemom suočavam na zdrav način. Ako mogu ja, mogu i svi drugi.

Savjeti za roditelje

1. Ne ignorirajte znakove - povlačenje u sebe, tišina, nošenje dugih rukava po ljeti, provođenje sve više vremena u sobi, odustajanje od drugih aktivnosti i druženja,...

2. Konfrontacija - dijete nemojte napasti niti agresivno suočiti s problemom. Recite mu da ste zabrinuti jer mislite da se ozljeđuje. Pokažite mu da vam je stalo, da ste spremni na razgovor i pomoć. Ne osuđujte. Isključite svaki oblik kažnjavanja.

3. Podrška - objasnite djetetu da se njegovo ponašanje tiče cijele obitelji i da zbog samoozljeđivanja svi zajedno pate. Pacijenti često misle da su sami na svijetu i da ranjavaju samo sebe.