To pokazuje slučaj Kine gdje se virus prvi put pojavio. U startu epidemije, kad su šanse za suzbijanje još bile velike, čelnici Komunističke partije Kine i sigurnosne snage su zastrašivali medicinare. Dokazi su uništeni, činjenice poricane. Rezultat: prvo nacionalna epidemija, zatim globalna pandemija.

Vlade kojima nitko ne vjeruje

To dokazuje i slučaj Irana. Režim svoje stanovništvo laže već godinama. Kad je vlada u Teheranu nakon dugog oklijevanja i protiv otpora nekih mula poduzela mjere protiv virusa, stanovništvo ih nije shvaćalo ozbiljno. To je bila fatalna potvrda izreke: „Tko jednom slaže, tome se ne vjerujte ni kad govori istinu." Posljedica toga je bio veliki porast broja zaraženih.

Desni populisti nemaju što za reći

Ovakav jedan virus ne zanima politika. Retorika i fraze ga ne impresioniraju. Jedino što važi su činjenice. Virus se može pobijediti samo znanstvenim razumom.

Dobar je znak što se političari u Europi i Njemačkoj u krizi daju savjetovati od stručnjaka, čije procjene utječu na njihove odluke. Čini se kako su prebrođeni protekli mjeseci i godine u kojima su desni populisti - AfD u Njemačkoj, Viktor Orban u Mađarskoj, Matteo Salvini u Italiji, samo da neke spomenemo - bili glasni u politici. Aktualno stanje daje do znanja: kad je situacija ozbiljna, oni nemaju pravo glasa.

Pandemija pokazuje da ona politika koja ignorira činjenice i umjesto toga provodi demagogiju, plaća visoku cijenu. Ne samo u Europi, već u čitavom svijetu. Mnogi tu cijenu plaćaju vlastitim životom.

Kad virus za nekoliko mjeseci bude pobijeđen - a uz pomoć znanosti će to poći za rukom -, onda će, nadam se, ostati i spoznaja da samo istina vrijedi. Upravo u politici.