Škakljajući gorile i čimpanze američki su znanstvenici pokušali doprijeti do korijena ljudskoga smijeha. Nakon analize snimki smijeha majmuna i male djece znanstvenici su zaključili da su ljudi i veliki majmuni smijeh naslijedili od zajedničkoga pretka koji je živio prije više od 10 milijuna godina.

Studija je pokazala da su ljudski i majmunski smijeh bili povezani kroz evoluciju, kaže Frans de Waal iz Nacionalnoga centra za istraživanje primata Yerkes pri sveučilištu Emory u Atlanti.

Još je Charles Darwin zabilježio da majmuni igrajući se ili kad ih se škaklja proizvode karakterističan zvuk koji je očit znak da se žele igrati.

Znanstvenici su i prije pretpostavljali da ljudski smijeh ima primatske korijene, ali smijeh majmuna nije nimalo sličan ljudskome. On katkada zvuči kao brzo dahtanje, katkada kao sporo glasno disanje, a katkada kao gunđanje.

Pa odakle onda nama glasno ha-ha?

Da bi to otkrila Marina Davila Ross sa sveučilišta Portsmouth u Engleskoj i njezini kolege detaljno su analizirali zvukove koje škakljanje izaziva kod male djece te orangutana, gorila, čimpanzi i bonobo majmuna.

Izmjerivši 11 obilježja tih zvukova, znanstvenici su grafički prikazali međusobnu povezanost tih zvukova. Prikaz je izgledao kao obiteljsko stablo. Zanimljivo je da se ono poklapalo sa stablom međusobne povezanosti samih vrsta.

Znanstvenici su zaključili da su se karakteristike ljudskoga smijeha, premda on zvuči posve drukčije od majmunskoga, razvile iz zajedničkih karakteristika njihovih predaka.