Postoji nešto divno nevino i neiskvareno u lažima koje roditelji govore svojoj djeci, što je svakako dobra stvar, budući da im govore puno njih.

Novac ispod jastuka ostavila ti je zubić vila. Djed Božičnjak postoji, ali posjećuje samo dobru djecu. Mama i tata su jako pospani i sad idu u svoju sobu odspavati.

Naravno, velika većina ovih laži potpuno je bezopasna, budući da djeca ionako prije ili poslije u životu nauče pravu istinu. Isto tako, svi su roditelji drukčiji i isključivo o njima ovisi što će točno izabrati kao „službenu priču" za svoju djecu.

S druge strane, postoji jedna laž koju roditelji diljem svijeta bez iznimke pričaju svojoj djeci, neovisno o kulturi, podneblju ili motivima - „Nemamo omiljeno dijete."

Bez obzira na to što roditelji mislili ili tvrdili, itekako imaju omiljeno dijete, tvrdi Jeffrey Kluger, pisac i novinar američkog magazina TIME.

„To je najgore čuvana obiteljska tajna", tvrdi Jeffrey. „Djeca koja su omiljena znaju to. Djeca koja nisu znaju da nisu. Svi su toga svjesni. Naravno, roditelji ni mrtvi neće to nikada priznati, djeca koja nisu omiljena neprestano će spočitavati to roditeljima i osjećati se zakinuto, dok će djeca koja su omiljena pokušavati biti što diskretnija oko toga", kaže Jeffrey.

Pogledajte samo slavne američke obitelji Bush i Kennedy, obje školski primjer favoriziranja jednog djeteta.

Kod obitelji Kennedy to je više nego očito bio Joseph Patrick Kennedy, Jr, poznatiji kao Joe Kennedy. Svi su očekivali da će Joe preuzeti palicu patera familiasa od svog oca. Nažalost, poginuo je u II. svjetskom ratu obavljajući dužnost vojnog pilota. Svi su nakon toga uprli pogled u Johna Fitzgeralda Kennedy, poznatijeg kao „Jack", od kojega nitko nije očekivao previše. Naime, John je bio slabog zdravlja, bljedunjav, tih i neprimjetan. Kasnije je postao jedan od najvažnijih američkih predsjednika u povijesti te zemlje.

Kad je obitelj Bush u pitanju, sin u kojega je otac George Bush Stariji polagao najviše nade bio je Jeb Bush, budući da je bio najozbiljniji i najposvećeniji učenju i usavršavanju te su svi smatrali kako će vrlo uspješno preuzeti i nastaviti obiteljski posao. George Mlađi kasnije je postao predsjednikom SAD-a i to je bio dva mandata.

„Odabiranje omiljenog djeteta nešto je na što smo primorani samom našom ljudskom prirodom", kaže Jeffrey.

Najčešće je to najstarije dijete, a tomu je nekoliko razloga. Prvi razlog treba tražiti u „poslovnom" pogledu na odgajanje djece, u kojemu je prvo dijete „proizvod" u kojega smo kao roditelji uložili najviše novaca i vremena. U trenutku kada drugo dijete dolazi na svijet, vaš je prvorođenac poput proizvoda koji je već poprilično daleko otišao na proizvodnoj traci.

„Što prije shvatimo kako je ovo stvar na koju nitko nema utjecaja, niti da je to nešto što roditelji rade zato što ne vole svoju djecu, tim ćemo se lakše i bolje pomiriti s ovom nepobitnom prirodnom činjenicom i nastaviti normalno živjeti", zaključuje Jeffrey.