Iznenadne i neskladne promjene u visini i frekvenciji tonova djeluju na iste emocionalne mehanizme kao i zvukovi koje proizvode životinje kako bi upozorile ostale članove čopora na potencijalnu opasnost.

Kada životinje zamijete opasnost one proizvode disonantni, neskladni zvuk koji kod drugih jedinki izaziva emocionalnu reakciju.

Znanstvenici sa sveučilišta UCLA tvrde kako slični zvukovi, poput Hendrixove "izobličene" verzije američke himne s Woodstocka, djeluju na ljude jer smo evolucijski programirani da reagiramo na surovu buku. Isto vrijedi i za zvukove u filmovima strave i užasa, poput poznate scene u kupaonici iz Hitchcockovog Psiha.  

Stručnjaci su također otkrili da su disonantni zvukovi u većini slučajeva povezani s negativnim emocijama poput straha ili tuge.

"Ova studija objašnjava zašto rock glazba tako jako utječe na ljude: ona budi životinje u nama. Skladatelji intuitivno znaju koji nas zvukovi plaše i tako nesvjesno iskorištavaju našu evolucijsku karakteristiku da se uzbudimo i imamo negativne emocije kada čujemo specifične zvukove", kaže Greg Bryant, profesor komunikologije i jedan od autora studije.

Znanstvenici su svoju teoriju ispitali tako što su studentima puštali običnu, emocionalno neutralnu glazbu ili glazbu koja naglo postaje izobličena. Volontere je izobličena glazba jače uzbudila i izazvala više negativnih emocija.

Studija je objavljena u stručnom časopisu Biology Letters.