Proces kojim dvije velike stranke u SAD-u dolaze do svojih predsjedničkih kandidata je brutalan. Mjesecima se unutarnjopolitički kandidati povlače po cijeloj zemlji i međusobno mlate iznad i ispod pojasa. U ovoj borbi se i inače ne biraju sredstva. No ove godine razina unutarstranačke bitke je došla na svoju povijesno najnižu točku. Pred kamerama se čak raspravljalo i o veličini spolovila kandidata.

Slavlje u znaku pomirenja

I baš zbog toga jer svaki od kandidata, pa čak i pobjednik, na kraju iz bitke izlazi poprilično oštećen, stranačke konvencije prije svega imaju funkciju ponovno ujediniti stranku i zakopati ratne sjekire. Oštre tonove koji su karakterizirali bitku za funkciju predsjedničkog kandidata, sada mijenjaju blagi stavovi kojima je jedina svrha okupiti što je više moguće struja i frakcija oko zajedničkog cilja. U jednoj manje-više iskrenoj atmosferi, bivši protivnici se zajednički okupljaju iza pobjednika.

No ova stranačka konvencija republikanaca u Clevelandu je nešto drugačija. Od samog početka susreta Donald Trump je 2.500 poslanika pred očima više od 15.000 predstavnika medija iz cijelog svijeta degradirao na razinu pukih gledatelja insceniranog šoua Donalda Trumpa. Pritom se sam Trump ponaša kao gazda u kući: slijeće helikopterom, na velike ekrane teatralno šalje poruke iz svoje središnjice u New Yorku, šalje žene i djecu na pozornicu kako slučajno koji dio programa ne bi prošao bez nastupa nekog iz obitelji Trump koji nadugačko i naširoko govori o tome kako je tata Donald uspješan, snažan i inače u svakom pogledu veličanstven čovjek.

Šou umjesto sadržaja

Ozbiljne rasprave o stranačkom programu predsjedničkog kandidata republikanaca u ovoj sapunici bi samo smetale. Zašto si razbijati glavu oko sadržaja kada se sve svodi na puku zabavu.

No nova republikanska stvarnost se ne dopada svim pripadnicima ove tradicionalne stranke. Mnogi iz tog razloga uopće nisu ni doputovali na ovaj samodopadni spektakl čovjeka koji uopće ni ne skriva činjenicu da mu ne pada na pamet prilagoditi se pravilima i običajima stranke. Trump je stranku doslovno prisvojio za sebe i to još u trenutku kada su se mnogi republikanci nadali da se samo radi o noćnoj mori koja će ubrzo proći.

Tako na primjer kompletna republikanska dinastija Bush nedostaje. I drugi istaknuti predstavnici stranke, poput Johna McCaina, Trumpu nisu oprostili uvredljive poruke i nisu došli u Cleveland.

Ted Cruz odbija suradnju

No jedan je došao kako bi se borio. Ted Cruz, senator iz Teksasa, je prihvatio poziv i stao za govornicu. Cruz je govorio dugo, dvostruko duže od predviđenog. No rečenicu koju su svi očekivali, „Podržavam Donalda Trumpa", nije izgovorio. Na kraju objašnjava kako Trumpu ne može oprostiti uvrede na račun svoje obitelji.

Za Trumpa je ovaj napad došao kao naručen. Jer trećeg dana ove „Trump konvencije" je postalo pomalo dosadno. Uzbuđenje koje je nastalo oko plagiranog govora Trumpove supruge Melanije koja je dobre dijelove svog govora „posudila" iz jednog prijašnjeg govora trenutne prve dame Michelle Obame, se polako stišalo. Postojala je opasnost da bi novinari u nedostatku uzbuđenja mogli početi postavljati konkretna pitanja o političkom programu republikanskog kandidata. Recimo o tome ima li kakvih drugih planova osim gradnje zida na granici prema Meksiku.

I poslanici stranke su postali nemirni jer su shvatili kako osim jednog narcisa koji je okrenut samo prema sebi, zapravo nema ničega što bi republikancima pomoglo da se vrate u Bijelu kuću.

Zbiti redove

I zato je došlo kao naručeno sve frustracije i ljutnju izbaciti na izdajnika Teda Cruza. Neki imaju razumijevanja za ponosnog senatora iz Teksasa. No većina svoje strahove o raskolu stranke projiciraju na njega. Na kraju je upravo njegov istup republikancima pomogao da ipak zbiju redove iza Trumpa. Možda zato jer se dobro uklapa u isprobanu taktiku koja je imala uspjeha protiv Hillary Clinton. Koliko god malo stranka imala zajedničkog s osobom, retorikom i politikom kandidata Trumpa, mržnja naspram demokratske kandidatkinje je tolika da se sve to brzo zaboravi. Jer drugog zajedničkog temelja republikanci trenutno, kako se čini, ni nemaju. To je stranka koju ujedinjuje jedino zajednički neprijatelj.