Znate li kako bi vaše tijelo reagiralo na samu pomisao o nuklearnom ratu? Vjerujte, ne znamo ni mi, a bome ni vi sami.

Kako ćemo reagirati ovisi od toga koje stavove imamo o pojmu nuklearnog rata ili nuklearne bombe, jesmo li dovoljni stari da imamo ikakvo iskustvo vezano uz nuklearne katastrofe (npr. Černobil), koje je naše iskustvo s ratom, koje dodatne stresove doživljavamo u životu, kakvi su nam psihofizički kapaciteti i o nizu drugih faktora...

Moguće je da će neki ljudi pri pomisli na nuklearni rat doživjeti ono što nazivamo akutni stresni poremećaj.

To može značiti da će nas preplaviti strah i anksioznost pri pomisli na nuklearnu katastrofu, da nećemo moći biti u miru, da će nam se ubrzati disanje i puls, da ćemo osjećati navalu adrenalina, da će nam se mišići u tijelu napeti kako bismo ih mogli angažirati za spašavanje.

Akutni odgovor na stres nije jedini scenarij u ovakvoj situaciji. Strah od rata može biti toliki da nas "zamrzne" i onemogući nam normalno funkcioniranje. Možemo imati osjećaj da se ne možemo pokrenuti, da smo napeti, da se ne možemo koncentrirati i adekvatno odgovoriti na uobičajene dnevne izazove, da odbijamo sudjelovati u nečemu u čemu smo do jučer uživali.

Naš um, nadalje, može otići u svijet mašte i poricanja kako se ne bismo morali nositi s neizvjesnošću i onim što nam je teško. U krajnjim slučajevima, možemo ući u kolaps, svojevrsno odustajanje, potpuni manjak energije i smisla.

No, važno je znati da ovakva stanja koja su povezana s velikim stresom nisu obilježja karaktera, ne govore o tome jesmo li slabi, lijeni, depresivni... Ona govore da je naš nervni sistem toliko preplavljen da se ne može nositi s intenzitetom podražaja.

Nitko ne želi doživjeti razaranje, no budući da nad time nemamo kontrolu, treba se okrenuti onome nad čime imamo. Okrenimo se drugim ljudima za podršku, otvorimo se i razgovarajmo o onome što nas preplavljuje, uzimajmo pauze za relaksaciju od izazova i napetosti i istražimo što je to što nam u životu donosi i najmanja zadovoljstva i ugođaj