Ivica Malčić, akademski slikar, istaknuti je suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor kompleksnog i brojnog opusa, izlagao je na mnogim samostalnim izložbama.

Gospodine Malčić, svakodnevno ste u atelijeru, doista kontinuirano slikate i redovito označavate brojem slike. Koliki je trenutni broj

S označavanjem slika sam počeo na 4. godini ALU kada sam prešao slikati s papira na platna i daske. Prva slika je nastala 30.11.1991. i od tada do danas (6. 3. 2020.) sam naslikao 3399 slika. Često u  katalozima mojih izložbi umjesto biografije pišem samo broj naslikanih slika u obliku  šifre koja bi danas izgledala. 30.11.1991.- 6.3.2020.=3399

Njegujete vrlo angažirano slikarstvo. Reagirate na različite pojave. Što Vas osobito privlači u motivu?

Trudim se da u svoje slike unesem sadržaj koji bi publiku mogao potaknuti na razmišljanje, a da to nije samo čista slikarska forma.

Mislim da ona nije dovoljna u današnje vrijeme, ukoliko želimo stvarati pravu umjetnost u duhu  vremena, a ne slikati šarene dekoracije. 

Nastojim mjenjati sadržaj i motive u svojim ciklusima. Kada se zasitim pojedinog motiva počinjem nešto novo da bude meni, a i mojoj publici zanimljivo. Izbjegavam ponavljanje da nebi upao u zamku vlastite manire i samodopadnosti koje ima i previše u našem slikarstvu.

Motive pronalazim u našoj svakodnevici i u svom osobnom životu. Sklon sam dnevničkoj formi koja mi omogućava svakodnevne komentare.

Koristite akril,slikate na drvu srednjeg i manjeg formata.

U devedesetima sam slikao isključivo uljem, a sada većinom akrilikom, ponekad u kombinaciji s uljem. Akrilik mi više odgovara jer ga lakše podnosi  podloga koja je većinom novinski papir kaširan na ivericu, ulje je pre jako pa probija papir. Akril mi više odgovara i jer se brže suši, tako da mogu  sliku dovršiti u jednom danu.

Na Vašim se slikama pojavljuje niz figura. Stvarni ili imaginarni likovi?

Još na ALU sam počeo slikati "u prvom licu" tako da sam stvorio lik zelenog slikara (mladog i neiskusnog), kasnije sam  ga zamjenio svojim "glasnogovornicima": skautom koji je mali štreberčić željan avanture koji dobro zna što je dobro a što ne u umjetnosti, ili vojnikom umjetnosti  koji trubi broj nove slike i širi dobre vibracije. Oba lika su nastala slučajno, skinuti su sa poštanskih markica koje sam slikao 2004-2005. 

Vaš je atelijer na Gornjem gradu. Slikate li ponekad gornjogradske motive?

Ne. Grozim se takvih otrcanih motiva, njih prepuštam kičerima koji od njih mogu napraviti lijepe šarene slike na nivou jeftinog suvenira.

Odnedavno radite na novom ciklusu s dva nova motiva,dvije igračke iz djetinjstva. Prvi je jež. Kako se un uklapa u Vaš opus?

Ljetos mi je umro stariji brat, tako da sam zapostavio bilo kakvu angažiranost u mom slikarstvu u korist intimizma. Slikam motiv gumene igračke iz šezdesetih, a to je figurica ježa s kojom smo se zajedno igrali. Moja frizura liči na ježevu tako da on polako postaje moj autoportret, sličnost  se sama nametnula.

Drugi je motiv figurica bizona.

Još jedna katastrofa mi se nedavno desila- umro mi je prijatelj iz ulice s kojim smo nas 5-6  bili nerazdvojni cijelo djetinjstvo i dio mladosti. Njemu u čast slikam plastičnu figuricu bizona iz "Čarobnih vrećica" u kojima su izlazili kauboji i indijanci i s kojima smo se svi zajedno igrali sedamdesetih.

Sve nas je manje baš kao i američkih bizona koje su skoro istrijebili.

Što Vam se sviđa a što ne u suvremenoj umjetnosti?

U suvremenoj umjetnosti mi se sviđa što je opstalo slikarstvo i što se vratila figuracija. Imamo sjajnu generaciju mladih figurativaca- novih realista.

Ne sviđa mi se kada mladi umjetnici pre rano počnu razmišljati o tome kako da se ubace na likovnu akademiju ili neku sličnu školu. Svi imaju potrebu nekog nešto podučavati, a nisu napravili par dobrih izložbi. Ne volim shvaćanje i prihvaćanje umjetnosti samo na velikim formatima i samo  ulje na platnu. Za umjetnost nije presudan format, tehnika ili podloga, ako je stvar dobra može biti i mala i izvedena bilo kojom tehnikom.

Planovi, izložbe, monografije...?

Plan mi je kao i uvijek sutra naslikati novu sliku. Izložbu planiram tek sljedeće godine, a monografija mi nije u planu, jednom smo probali aplicirati  za natječaj ministartva, nismo prošli, pa nam se neda s tim zamarati. Planiram novu knjigu dnevničkih crteža, treću po redu, tek 2027. (ako poživim).