Matko Trebotić, Splićanin, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, autor s iznimnom međunarodnom reputacijom intenzivno i danas svakodnevno radi u atelijeru ili u nekim drugim, većim, podesnijim prostorima, kontinuirano stvara niz desetljeća zaokružujući svoj impresivni opus.

Gospodine Trebotić, autor ste novih vitraja.

Da, bila to moja davna želja da donarstvom mene i Rotary Cluba Split realiziram taj artefakt u tako zvanom Hrvatskom Panteonu, u Crkvi Sv. Frane, gdje počivaju velikani poput Marka Marulića, Kavanjina Lukačevića pa do politićara Trumbića. Crkva Sv. Frane je moja župa, tu je kršten moj sin Frane ... tako da nije bilo boljeg mjesta da „progovore", mojih osam vitraja bojama i svjetlom moga grada! Apstraktne kompozicije sa poveznicom križa kao vjerskog i životnog simbola i artističkom poveznicom sa avangardom Maljevića i Josepha Beuysa.

Kada se pojavila ideja o vitrajima?

Ideju nosim godinama, ostaviti nešto trajno u svom gradu u svojoj župi. Ali stvarni rad na djelu trajao je otprilike dvije godine, od prve skica u atelijeru u Splitu pa do realizacije u radionici Vitraja u Zagrebu! Mislim da su oni jedan svježi dah progresivne umjetnosti u crkvi ,nešto na Richterovu tragu u kelnskoj katedrali, koj sam tek nedavno „ uživo" vidio!

Najavljujete i izložbu....

Moja prva samostalna izložba je bila otvorena 7. prosinca 1968 u Galeriji Ruhruniverziteta u Bochumu pa bi na taj dan ove godine zajedno s ravnateljom Brankom Franceschijem  u splitskoj Galeriji Umjetnina  napravili happening  sa reminiscencijom na moje prvo izlaganje. Naziv izložbe je parafrazirajući Marquesa: Pedest godina samoće.... samoće atelijera, zastrašujuće i plodonosno, sam bez docenture, profesure, akademije... samo art i ja!!!

Ima još novosti.

Davne 1990 godine Igor Zidić kao selector i Ante Sorić kao organizator postavili su posljednu selekciju umjetnosti bivše države u Nacijonalnom muzeju u Seulu. Bili su:  Ivančić, Knifer, Keser, Šutej, Kulmer, Bučan, Seder, Kipke...Veličković, Protić, Stanić, Spanzel ...i moja malenkost. Otkupljene su slike Šuteja i moje od značajnih seoulskih muzeja i eto na tom davnom tragu došlo je do poziva za Izložbu 28 godina poslije! Radujem se tom ponovnom susretu! Možda se ponovi uspjeh iz devedetih godina!