Stipe Ivanišević, akademski slikar iz Splita, istaknuti suvremeni hrvatski likovni umjetnik; nedavno je dobio Prvu nagradu Pasionske baštine:

Gospodine Ivanišević, nedavno ste dobili vrijednu Prvu nagradu Pasionske baštine.

Da, a to sam doznao 3-4 dana poslije otvaranja izložbe od kolegice Diane koja je također izlagala. Svejedno sam bio zadovoljan i zahvalan ljudima koji su prepoznali moj rad.

Kontinuirano slikate i svjetovne i sakralne teme.

Mislim da je riječ svjetovna dosta nespretna i ne koristim je za opis onoga što ja radim. Ta riječ ima preširoko značenje i u pozitivnom i negativnom kontekstu. A ovaj potonji ne bih vezivao uz svoj rad.

Postoji li razlika u pristupu?

Ne.

Koji sakralni motiv volite najviše?

Onaj koji prepoznam u mrljama na platnu, onaj koji mi je poznat dok biram format platna ili onaj iza kojeg stoji narudžba.

Kakva je situacija kod nas sa sakralnim slikarstvom?

Odlična.

Već je odavno znanstveno dokazano da je religija opijum za narod, a mi koji se bavimo sakralnom tematikom makar i djelomično u svom opusu, potencijalni smo duhovni dileri i kao takvima nama nije mjesto u javnim medijima čiji su vlasnici promotori gore navedene znanosti.

Međutim i kod medija čiji vlasnici nisu toliko progresivni i znanstveno potkovani, mi slabo pronalazimo put do njihovog interesa.

Sad se pitate što je tu odlično?

Mir i posvećenost onom što radiš bez ikakvih ograda.

Kako se razvijao Vaš sakralni opus?

Polako. Počeo je 1990 u Gučoj Gori i traje još uvijek.

Što je novo u atelijeru?

Krošnje.

Uvijek pitam za planove.

Oni ovise o godišnjim dobima........zdravlju.........ponekad novcu.