Mia Maraković osobito je istaknuta pripadnica mlade generacije suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, zapažena po osebujnom opusu.

Gospođo Maraković, pripadate najmlađoj generaciji hrvatskih umjetnika ali već imate iza sebe znatan broj izložbi, značajan opus.

Izlagala sam na četrdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Makedonija, Srbija, Vijetnam) i četiri samostalne izložbe. No nisu bitne te brojke izlaganja koliko kvaliteta radova i ono što ti radovi poručuju. Za nas koji pripadamo najmlađoj generaciji umjetnika bitno je sudjelovati u raznim akcijama, kolonijama, prijavljivati se kroz natječaje na rezidencije, izložbe, projekte, okupljat ljude koji su voljni napraviti nešto i djelovati u timu u našem malom, ali jakom umjetničkom miljeu. Napraviti promjene u sebi i društvu.

U Vašem se opusu ističe ciklus slika.

Serija „Kompozicije" nadovezuje na seriju „Krugovi" , a seriju „Krugovi" sam povezala sa serijom „Crvena linija" i tako u spiralu. Ljudi kao stvaraoci sa slobodnom voljom se moraju razvijati, rasti i težiti prema boljem, ali da pri tome ne gaze ljude ispred sebe na svom putu. Sav taj duhovni rast koji je sam po sebi psihički, moralni i spoznajni tj. temeljni rast uvijek se odražava u našem stvaralačkom radu. U mom kontekstu umjetničkom. Tako da s jednim kratkim vremenskim odmakom vidim kako se i moje stvaralaštvo vrti po spirali prema gore.

Što je ključno u Vašem pristupu slikarstvu?

U slikarstvu spajam nespojive stvari u jednu koncentriranu točku. To je u ovom kontekstu slika. Slika na platnu, dasci, podu, zidu nije bitno.

Kombiniram teško spojive materijale kao što su vosak, emajl boje, ostatci poliestera, žbuku , smeće, grafičke boje, boje bazirane na vodi, plastiku, staklo... Sve te kombinacije izgledaju i zvuče jako neuredno i nespojivo, ali ustvari su čvršće zajedno u kontroliranom neredu nego u redu.

Referiram se na dosadašnje iskustvo, ali i na citat iz knjige „Savršen nered" od E. Abrahamson-a i D. Freedman-a:

„Otpornost: zbog toga što nered razdvojene elemente obično labavo povezuje, neuredni su sustavi otporniji na uništenje, neuspjeh ili oponašanje. Prednosti i slabe točke urednih sustava obično su strože definirane i stoga su često krhke, lako ih se kvari, ometa i kopira".

Stvaranje gledam kao na dječju igru. Spontanu, bezbrižnu i slobodnu.

Vodite specifične umjetničke dnevnike.

Likovni dnevnici su stare, odbačene knjige s kojima surađujem. One su ovdje kao prostor moje slobode i intimnosti. Unutra slikam, pišem, lijepim fotokolaže ponekad ih ih i zapalim. Sve ovisi o međusobnoj komunikaciji. Svaki dnevnik je neupitno drugačiji i sa svakom knjigom imam poseban odnos. Kako bi razbila vlastite okove srama, autocenzure i straha počela sam ih prijavljivati na izložbe i izlagati. Za jedan gotov dnevnik potrebno mi je dosta vremena rada, od jedne do tri godin

Što je trenutno novo u atelijeru?

Trenutno radim na radovima koje slikam teškim otpadom. Ali s njima sam tek na početku pa neću puno pričati o procesu jer još uvijek plivam u njemu. Uz novu seriju slika i dalje vodim dnevnike po starim i odbačenim knjigama.

Planovi, izložbe, monografije

Ove godine planiram dvije izložbe koje će se održati u Galeriji VN i u Živom ateljeu. Na izložbama će biti predstavljeni likovni dnevnici. U planu su i razne likovne radionice za djecu i odrasle, ali o tome ću nešto reći tek kada se ostvare.