Teška bolest u obitelji stavlja na zaista tešku kušnju njenu kompaktnost, prije svega testira čvrstoću veze između bračnih partnera obzirom da tako velika životna promjena sa sobom donosi određene praktične i psihološke poteškoće koje pak s lakoćom mogu poljuljati odnos između partnera. Pored svega toga, negativni utjecaj može se proširiti i na seksualni život i narušiti emocionalnu stabilnost. Vjerovali ili ne, šanse da će doći do razvoda su sedam puta veće ako žena oboli od raka. Muškarac ženu napušta nakon što s njom provede vrijeme trajanja njenih terapija. Ali nerijetko je slučaj i da žene spakiraju kofere jer im borba s rakom koju prežive može staviti do znanja koliko su ustvari jake nakon čega otkriju sasvim nove potencijale i sposobnosti.

>> Otkrijte formulu za sretan brak

U jednom istraživanju, objavljenom u časopisu Cancer, istraživači iz SCCA (Seattle Cancer Care Alliance) su analizirali statističke podatke vezane za razvode 515 pacijenata koji su patili od različitih oblika raka, na primjer na mozgu, ili od multiplaskleroze, što je trajalo pet godina, od 2001. do 2005. Oko 12 posto veza (brak ili izvanbračna zajednica) puca ako jedan od partnera dobije rak. Ali 21 posto parova se razilazi ako žena dobije rak, a ako muškarac oboli raspada se samo oko 3 posto brakova. Prekidi su češći kod mlađih parova i supružnika. Stariji ljudi i oni koji su u duljim vezama dulje i opstaju. Bilo kako bilo, jedan zaključak se sam nameće: prekidi i razvodi negativno utječu i na kvalitetu života i na uspješnost terapije kod oboljelih. Kod pacijenata koji postanu samci ili koji jesu samci veća je vjerojatnost da će završiti u bolnici nego što će pristati na eksperimentalno liječenje ili se podvrgnuti raznim tretmanima.

>> Brak doprinosi borbi protiv smrtnih bolesti

Sad je jasno da su muškarci ti koji će prije napustiti bračne vode nakon što im žena oboli, ali Patrizia Pugliese sa Instituta za rak iz Rima kaže da je to najčešće slučaj s mladim partnerima i svježim vezama i brakovima dodajući kako obično pucaju brakovi u kojima je već bilo ozbiljnih trzavica i problema koji su se stavljali pod tepih. A bolest ih je ponovo aktualizirala. Pored toga, partneri najčešće ostaju skupa sve dok se ne obavi operativni zahvat, kemoterapija, radioterapija i dok ne dođe do relativnog oporavka bolesnika. Tek tada počinju problemi. Nakon bolesničke golgote treba se vratiti u onu normalnost koja je nestala s bolešću, objašnjava Pugliese, oporaviti se od straha, isplanirati budućnost, vratiti se u rutinu i povratiti intimnost koja, nažalost, često ne uključuje seks. Tada se pukotine počinju širiti.

U čitavom kaosu partneri se udaljavaju, nestaje komunikacije, gubi se razumijevanje. Obično osoba koja se brine za bolesnika radi sve po kući, brine se o djeci, ide na posao i obavlja gomilu drugih obaveza što nakon nekog vremena iscrpi i najjače. Bolesniku treba potpora i razgovor, a druga strana nema vremena za to ili nema volje uz sve što mora obaviti. Tako nestaje komunikacija i javlja se jaz. Zbog terapija i lijekova često oporavljeni nema volje za seksom ili mu je, ovisno o prirodi bolesti, seks otežan. Gubitak tjelesne intimnosti vodi do preljuba. A sama Pugliese, kao i brojni stručnjaci iz tih medicinskih sfera iz iskustva znaju ogroman broj stvarnih životnih priča koje dokazuju navedeno.

>> Briga za bolesnog partnera djelovat će pozitivno na vas

U Italiji, na primjer, jedna žena na njih četiri koje su imale rak dojke napušta supruga jer se ovaj pokazao kao nesposoban da se nosi sa svim nedaćama i posljedicama koje ta bolest podrazumijeva. Valja napomenuti i to da je danas medicina napredovala i da se rak često otkrije na vrijeme. Ljudi koji dožive nešto takvo i prežive često imaju psihološku potrebu okrenuti novi list i početi život iznova kao da se radi o drugom rođenju.

Ukratko, tako ozbiljne bolesti uvijek su kušnja, ne samo za bolesnika već i za brak. Psiholozi imaju tri savjeta kako da se očuva zajedništvo u tako teškim situacijama.

Prvo, zatražiti psihološku i stručnu savjetodavnu pomoć od trenutka kad se rak dijagnosticira - to će pomoći partnerima da se ne osjećaju samima, izbjeći će kardinalne pogreške do kojih dolazi u takvim okolnostima, spriječit će se udaljavanje i odvajanje.Drugo, komunikacija! Jedno je obavljati kućanske poslove i ostale obaveze, ali osobi koja boluje od raka najviše treba ljubav, pažnja i uho koje želi čuti kroz što bolesnik prolazi. Brak u pravilu znači zajedništvo i u dobri i u zlu. A štogod od toga bilo, žrtvovanje je neizbježno. Treće, savjetuju psiholozi, ne smije se zanemariti intimnost. Vratiti se seksu što je prije moguće. Ne postoji nepisano pravilo odgađanja seksa nakon operacije. Osim ako sama bolest i oporavak od nje to ne podrazumijeva. Važno je da se bolesnik osjeća željenim i voljenim i da nema dojam da je izoliran već da osjeća bliskost.