Akcija se sastoji od polaganja kamena temeljca s reljefnim natpisom inspiriranim projektom radničkog naselja koje su gradske vlasti planirale podići na području Bubare u 19. i ranom 20. stoljeću. Natpis je i svojevrsni hommage radnicama, s obzirom na to da su poslove u nekadašnjoj Bubari obavljale pretežno žene. U vrijeme kada se radničko stanovanje 'rješavalo' tržišnim mehanizmima, od naselja se odustalo. Danas, kad je zemljište u privatnom vlasništvu, može se naslutiti kakav tip 'investicije' bi se tu mogao dogoditi.

Na adresi Adžijina 9 nalaze se ostaci Kraljevske zemaljske bubare, tvornice svile izgrađene 1892. na tadašnjem rubu grada. Budući da proizvodnja svile nije dugo opstala, prostor se već od 1930-ih iznajmljuje Aeroklubu Zagreb za radionicu i letačku školu, a i tijekom Drugog svjetskog rata korišten je za osposobljavanje vojnih pilota, mehaničke popravke i izradu jedrilica. Nakon rata 1950-ih preuzima ga poduzeće Taksi-remont koji se bavi uvozom i prodajom motornih vozila. Početkom 1990-ih prostor se privatizira zajedno s tvrtkom Taksi-remont koja više ne obavlja osnovnu djelatnost, ali ostaje vlasnik zemljišta. Iako predstavlja jedan od zanimljivijih primjera industrijske arhitekture u gradu, kompleks nije upisan u Registar kulturnih dobara niti je dio zaštićene povijesne cjeline.

Sve to prostor Bubare čini atraktivnim zemljištem za izgradnju i špekulaciju. Planove novih vlasnika i gradske uprave o gradnji poslovno-stambenog kompleksa na cijelom prostoru od bivšeg kolodvora Samoborčeka do Kranjčevićeve ulice privremeno zaustavlja Crkva koja traži 'povrat' dijela zemljišta u Žajinoj ulici u vlasništvu Taksi-remonta. Riječ je o parceli većoj od 5 000 m2 koju samo ulica Božidara Adžije dijeli od prostrane zapuštene čestice što se proteže sve do stadiona NK Zagreb.

Grad nastoji 'pomoći' investitorima tako da ustupa druga gradska zemljišta Crkvi u zamjenu za odustajanje od parcele u Žajinoj. Jedna od tih 'donacija' je i prostor u parku na Savici, što izaziva prosvjede tamošnjih stanovnika."