Susreti u vrhunskom sportu postanu često veliki društveni događaji. Tako u meč između boksača svjetske klase poput Vladimira Klička i Tysona Furyja budu uprte oči milijunske publike. Ali to uzbuđenje se čini malim u usporedbi s onim koje je vladalo uoči susreta dvojice političkih alfa-mužjaka Vladimira Putina i Donalda Trumpa. Hoće li Putin problijediti kad mu Trump krvnički stisne ruku (prati ga glas da se tako rukuje, op.red.)? Hoće li Trump otrpjeti Putinov ledeni pogled? Tko će prvi popustiti?

Svi koji su se nadali senzaciji, ostali su razočarani. Sve je teklo po protokolu. Rukovanje je trajalo onoliko koliko se smatra pristojnim, u trenucima u kojima su mislili da ih nitko ne gleda bili su gotovo ljubazni jedan prema drugome, a na Putinovom licu se dalo vidjeti nešto poput smješka. Kontrast u odnosu na ledeni susret ruskog lidera s Trumpovim prethodnikom Obamom na prošlogodišnjem summitu G20 morao je upasti u oči. Trump je čak rekao da mu je "čast" što se sastao s Putinom.

Simbolični "tajming"

Trump i Putin se možda razilaze u mnogim stavovima, ali ta razilaženja su premostili simboličnim "tajmingom" svog susreta: on je održan točno u trenutku kada je bio predviđen početak programa razgovora o klimi - jedne od ključnih točaka summita, temi koja je posebno prirasla srcu Angeli Merkel. Trump je, doduše, nazočio prvoj polovici sastanka, ali je jasno da stanje ekosistema baš i nije među njegovim prioritetima.

Oni koji su očekivali vatromet, mora da su frustrirani - sastanak Trumpa i Putina potrajao je preko dva sata, iako je bilo planirano 35 minuta. Toliko vatrometi ne traju. Ali oni koje zanima više od govora tijela i bombastičnih izjava mogli su vidjeti i druge stvari: dogovoren je, na primjer, prekid vatre u jugozapadnoj Siriji koji bi u nedjelju trebao stupiti na snagu. Cinici će reći da je to tek kap u moru, ali svaki, i najsitniji pomak važan je za taj dio svijeta.

Koliko god bio mali, ovaj dogovor je značajan i s obzirom na retoričku uvertiru prije susreta. Trump je, naime, uoči summita, govoreći u Poljskoj, bocnuo Putina pozivajući šefa Kremlja da okonča "destabilizirajući utjecaj Rusije na Ukrajinu" i rusku potporu "neprijateljskim režimima" poput Sirije i Irana. Nije promakla ni Putinova neskrivena kritika Trumpove trgovinske politike: on je američke restrikcije u trgovini i investicijama opisao kao "zamaskirani protekcionizam".Pomak u pitanju Sirije

Trump je počeo svoj predsjednički mandat najavljujući na sva zvona dobre odnose s Putinovom Rusijom. Putin je, po staroj navici, reagirao suzdržano. Možda se stvarno nadao da će američko-ruski odnosi doživjeti pozitivan zaokret nakon Obame, ali ipak nije dao da mu itko gleda u karte.

Uzbuna koja je podignuta zbog optužbi da se Rusija umiješala u američke izbore i podupirala Trumpovu kampanju dovela je ova dva državnika u više nego nezgodnu situaciju. Putin je prilikom susreta još jednom odlučno demantirao da je bilo takvog miješanja, a Trump je od Rusije zatražio obećanje da se neće petljati u američke unutarnje poslove. I time je stvar za ovu dvojicu završena.

Nakon toga su prešli na potragu za rješenjem konflikta u Siriji - iako bi neslaganje oko Assadove sudbine moglo torpedirati te napore. Morali su ustanoviti i da imaju različite stavove i oko situacije u Ukrajini i borbe protiv terorizma.

Cijelo uzbuđenje uoči susreta čelnika SAD-a i Rusije je možda bilo pretjerano. Ali približavanje Trampa i Putina - pa makar i površno - moglo bi, uza sav oprez, biti važan impuls za konstruktivan odnos.